Koji su kasni znakovi ili simptomi šoka?
Kasni znakovi i simptomi šoka ukazuju na kritičnu i po život opasnu situaciju u kojoj je neophodna hitna liječnička intervencija. Ovi se znakovi javljaju kada su tjelesni kompenzacijski mehanizmi preopterećeni ili iscrpljeni.
1. Smanjena razina svijesti: Osoba može postati pospana, zbunjena ili čak potpuno izgubiti svijest.
2. Ubrzan i slab puls: Broj otkucaja srca može se znatno povećati (tahikardija), ali postaje konačan i teško ga je osjetiti.
3. Plitko i nepravilno disanje: Disanje može postati plitko, ubrzano (tahipneja) ili nepravilno, s mogućim dahtanjem za zrakom.
4. Oligurija ili anurija: Izlučivanje urina značajno se smanjuje ili potpuno prestaje zbog smanjenog dotoka krvi u bubrege.
5. Hladna, vlažna koža: Koža postaje blijeda, hladna i vlažna zbog neadekvatne cirkulacije krvi u ekstremitetima.
6. Cijanoza: Plavičasta diskoloracija kože i sluznice zbog nedovoljne opskrbe tkiva kisikom.
7. Promijenjeni mentalni status: Osoba može pokazivati zbunjenost, uznemirenost, nemir ili delirij kao rezultat smanjenog dotoka krvi u mozak.
8. Hipotenzija: Izuzetno nizak krvni tlak koji možda ne reagira na vazopresore (lijekove koji povisuju krvni tlak).
9. Gubitak perifernih pulseva: Pulsevi u ekstremitetima mogu postati slabi ili izostati, što ukazuje na ozbiljan poremećaj cirkulacije.
10. Acidobazna neravnoteža: Metabolička acidoza može se razviti zbog poremećene perfuzije tkiva i anaerobnog metabolizma.
11. Koagulopatija: Mehanizmi zgrušavanja krvi su poremećeni, što dovodi do povećane sklonosti krvarenju i otežanog cijeljenja rana.
12. Zatajenje više organa: Šok može uzrokovati otkazivanje više organskih sustava, uključujući srce, pluća, bubrege i jetru, što dovodi do stanja opasnog po život.
Ključno je da zdravstveni djelatnici prepoznaju ove kasne znakove i simptome šoka i započnu pravovremene intervencije kako bi se uspostavio odgovarajući protok krvi i stabiliziralo stanje osobe. Liječenje obično uključuje reanimaciju tekućinom, vazopresorne lijekove, terapiju kisikom i liječenje temeljnog uzroka šoka.
