Što je indikativni plan?
Indikativno planiranje je proces planiranja u kojem vlada utvrđuje široke ciljeve i prioritete, ali prepušta diskreciji pojedinaca i organizacija privatnog sektora konkretna sredstva za njihovo postizanje. Proces indikativnog planiranja karakterizira visoka razina fleksibilnosti i prilagodljivosti.
Indikativno planiranje obično je učinkovitije u slučajevima kada je potrebno dugoročno planiranje i koordinacija aktivnosti u više industrija i sektora gospodarstva.
To je u posebnoj suprotnosti s direktivnim planiranjem kakvo se koristilo u bivšem istočnom bloku, u kojem je vlada diktirala precizne odluke o proizvodnji, ulaganjima i cijenama.
Indikativno planiranje intenzivno se koristilo u Francuskoj od 1950-ih do sredine 1980-ih. Francuska je 1946. stvorila nacionalnu agenciju za planiranje (Commissariat Général du Plan). Agencija je uspostavila široke gospodarske ciljeve i koordinirala ulaganja unutar privatnog i javnog sektora, ali nije izravno kontrolirala većinu gospodarskih aktivnosti. Francusko indikativno planiranje uvelike je inspirirano nizozemskim Centralnim uredom za planiranje (CPB), koji je djelovao od 1930-ih.
Koncept indikativnog planiranja vuče korijene iz socijalističke teorije. U Sovjetskom Savezu našao je svoju manifestaciju u obliku Gosplana, koji je pokušao centralno planirati cjelokupno nacionalno gospodarstvo. U zemljama kao što je Indija pokušalo se planirati indikativno planiranje na decentraliziranoj osnovi, uz određeni stupanj kontrole koju je osigurala vlada, ali u konačnici model slobodnog tržišta.
