Što uzrokuje viremiju?
Viremija se odnosi na prisutnost virusa u krvotoku. Nekoliko čimbenika može pridonijeti razvoju viremije:
Primarna infekcija: Kada pojedinac prvi put dobije virusnu infekciju, virus ulazi u tijelo različitim putevima, poput respiratornih kapljica, kontakta s kožom ili uboda insekata. Virus se replicira unutar stanica domaćina i može ući u krvotok, uzrokujući primarnu viremiju.
Reaktivacija latentnih virusa: Neki virusi mogu uspostaviti latentne infekcije, gdje ostaju neaktivni unutar stanica domaćina bez izazivanja simptoma. Čimbenici kao što su stres, imunosupresija ili hormonske promjene mogu potaknuti reaktivaciju latentnih virusa, što dovodi do ponovne replikacije i potencijala za viremiju. Na primjer, herpes simplex virus (HSV) može se povremeno reaktivirati, što rezultira ponovnim izbijanjem oralnog ili genitalnog herpesa praćenog viremijom.
Imunodeficijencija: Pojedinci s oslabljenim imunološkim sustavom, kao što su oni s HIV/AIDS-om, primatelji presađenih organa ili pacijenti s rakom koji su podvrgnuti kemoterapiji, osjetljiviji su na razvoj viremije. Poremećeni imunološki odgovori omogućuju nekontrolirano razmnožavanje virusa i širenje po tijelu.
Nakon transfuzije ili transplantacije organa: Transfuzijom krvi ili presađivanjem organa virusi se mogu prenijeti s davatelja na primatelja. Ako je donor zaražen virusom, primatelj može doživjeti viremiju tijekom ili nakon postupka. Strogi protokoli probira i testiranja imaju za cilj minimizirati rizik od viremije povezane s transfuzijom ili transplantacijom.
Arbovirusne infekcije: Arbovirusi su virusi koje prenose člankonošci, poput komaraca, krpelja ili pješčanih mušica. Virusi koje prenose komarci poput virusa denge, virusa žute groznice i virusa chikungunya mogu uzrokovati viremiju kao dio svog ciklusa replikacije, što dovodi do simptoma kao što su vrućica, glavobolja, bolovi u mišićima i osip.
Virusna evolucija i mutacije: Neki virusi imaju sposobnost brze mutacije, što može rezultirati pojavom novih sojeva ili varijanti s poboljšanom prenosivošću, učinkovitošću replikacije ili sposobnošću izbjegavanja imunološkog sustava. Ove mutacije mogu pridonijeti povećanju viremije i potencijalno težim ishodima bolesti.
Važno je napomenuti da prisutnost viremije ne ukazuje uvijek na tešku bolest. Neki pojedinci mogu doživjeti prolaznu viremiju bez razvoja vidljivih simptoma, dok drugi mogu pokazivati ozbiljne simptome i zahtijevati medicinsku intervenciju. Vrsta virusa, imunološki odgovor domaćina i cjelokupno zdravstveno stanje igraju ključnu ulogu u određivanju posljedica viremije.
