Kako se dijagnosticira sarkoidoza?
1. Povijest bolesti i simptomi:
- Liječnik uzima detaljnu anamnezu, bilježeći simptome kao što su otežano disanje, kašalj, umor, bolovi u zglobovima, osip na koži ili problemi s očima.
2. Fizički pregled:
- Liječnik obavlja fizički pregled kako bi procijenio opće zdravstveno stanje, poslušao pluća, napipao ima li natečenih limfnih čvorova i provjerio ima li oštećenja na koži.
3. Slikovni testovi:
- RTG prsnog koša:može otkriti prisutnost zahvaćenosti pluća, poput upale ili ožiljaka.
- Kompjuterizirana tomografija (CT):daje detaljnije slike pluća i drugih organa za otkrivanje abnormalnosti.
- Pozitronska emisijska tomografija (PET):Može identificirati područja povećane metaboličke aktivnosti, što može ukazivati na lezije sarkoidoze.
4. Laboratorijski testovi:
- Krvni testovi:Oni mogu uključivati:
- Razina angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE):povišene razine ACE mogu biti povezane sa sarkoidozom.
- Kompletna krvna slika (KKS) i sedimentacija eritrocita (ESR):Mogu pokazivati znakove upale i anemije.
- Testovi funkcije jetre:mogu otkriti zahvaćenost jetre.
- Testovi bubrežne funkcije:Za procjenu funkcije bubrega.
5. Biopsija:
- Ako drugi testovi nisu uvjerljivi ili za potvrdu dijagnoze, možda će biti potrebna biopsija. Tijekom biopsije uzima se mali uzorak tkiva sa zahvaćenog područja (kao što su pluća, limfni čvorovi ili koža) i ispituje se pod mikroskopom.
Kombinacija ovih dijagnostičkih tehnika pomaže medicinskim stručnjacima u postavljanju dijagnoze sarkoidoze i određivanju opsega i ozbiljnosti stanja. Sarkoidozu ponekad može biti teško dijagnosticirati jer može oponašati druga stanja, pa je temeljita procjena neophodna.
