Bolest bubrežnog parenhima što to znači?
Kada je bubrežni parenhim zahvaćen bolešću, to može oslabiti sposobnost bubrega da obavlja ove bitne funkcije. Bolest bubrežnog parenhima ima različite uzroke i može varirati od blage do teške, ovisno o osnovnom stanju i stupnju oštećenja tkiva.
Neki uobičajeni uzroci bolesti bubrežnog parenhima uključuju:
-Kronična bubrežna bolest (CKD): CKD je progresivno stanje u kojem bubrezi postupno gube svoju funkciju tijekom vremena. Različiti čimbenici mogu uzrokovati KBB, uključujući dijabetes, visoki krvni tlak, genetske poremećaje, autoimune bolesti i određene lijekove. Kronično povišene razine glukoze u krvi kod dijabetesa mogu oštetiti osjetljive krvne žile unutar bubrega.
-Akutna ozljeda bubrega (AKI): AKI je iznenadni gubitak funkcije bubrega koji se može dogoditi tijekom nekoliko sati ili dana. Uobičajeni uzroci AKI uključuju tešku dehidraciju, šok, traumu, sepsu, određene lijekove i opstrukciju urinarnog trakta. AKI ponekad može biti reverzibilan ako se temeljni uzrok odmah riješi.
-Glomerulonefritis: Glomerulonefritis je stanje koje karakterizira upala glomerula, koji su mali filteri unutar bubrega. Mogu ga uzrokovati različiti čimbenici, uključujući autoimune poremećaje, infekcije, određene lijekove ili genetske bolesti.
-Pijelonefritis: Pijelonefritis je infekcija bubrega, često uzrokovana bakterijama koje se penju iz mjehura. Teški ili rekurentni pijelonefritis može dovesti do ožiljaka i trajnog oštećenja bubrežnog parenhima.
-Intersticijski nefritis: Intersticijski nefritis odnosi se na upalu intersticija, što je tkivo između tubula i krvnih žila u bubrezima. Može biti posljedica različitih uzroka, uključujući određene lijekove, toksine, infekcije i autoimune poremećaje.
Bolest bubrežnog parenhima može se manifestirati različitim simptomima i znakovima, ovisno o težini i temeljnom uzroku. To može uključivati:
-Otok (edem) lica, ruku i stopala
- Poteškoće s mokrenjem ili smanjeno izlučivanje urina
- Promjene u boji ili konzistenciji urina, kao što je zamućen, pjenast ili tamno obojen urin
-Visoki krvni tlak
-Umor
- Mučnina i povraćanje
-Gubitak apetita
-Grčevi mišića
-Svrbež
-Kratkoća daha
Dijagnoza bolesti bubrežnog parenhima obično uključuje temeljitu anamnezu, fizički pregled, laboratorijske testove (analiza krvi i urina) i slikovne studije kao što su ultrazvuk ili kompjuterizirana tomografija (CT). Pristup liječenju ovisi o temeljnom uzroku bolesti i može uključivati lijekove, promjene načina života, promjene u prehrani, au teškim slučajevima dijalizu ili transplantaciju bubrega.
Ukratko, bolest bubrežnog parenhima obuhvaća niz stanja koja utječu na funkcionalno tkivo bubrega. Rano otkrivanje i liječenje temeljnog uzroka ključni su za sprječavanje nepovratnih oštećenja i komplikacija. Redovito praćenje i praćenje sa zdravstvenim djelatnikom važni su za osobe s čimbenicima rizika ili poznatom bolešću bubrega kako bi se osigurala pravovremena intervencija i očuvala funkcija bubrega.
