Kada je potrebna dijaliza?

Dijaliza je medicinski postupak koji se koristi za uklanjanje otpadnih tvari i viška tekućine iz krvi kada bubrezi ne rade ispravno. Obično je potreban u slučajevima kronične bubrežne bolesti (CKD) i akutne ozljede bubrega (AKI), do kojih može doći zbog različitih temeljnih stanja.

Kronična bubrežna bolest (CKD)

U CKD, bubrezi postupno gube sposobnost učinkovitog funkcioniranja. Kako bolest napreduje, otpadne tvari mogu se nakupljati u krvotoku, što dovodi do stanja koje se naziva uremija. Dijaliza je često potrebna kada CKD dosegne uznapredovali stadij (stadij 5) i bubrezi više ne mogu adekvatno obavljati svoje funkcije.

Akutna ozljeda bubrega (AKI)

AKI, također poznat kao akutno zatajenje bubrega, iznenadni je i potencijalno reverzibilni gubitak funkcije bubrega. Može se pojaviti zbog različitih uzroka, uključujući ozbiljne infekcije, dehidraciju, određene lijekove i komplikacije nakon velikih operacija. Dijaliza može biti privremeno potrebna u teškim slučajevima AKI kako bi se podržala funkcija bubrega dok se ne riješi i liječi temeljni uzrok.

Indikacije za dijalizu:

1. Povišene razine ureje u krvi (BUN) i kreatinina: Visoke razine BUN-a i kreatinina u krvi ukazuju na poremećenu funkciju bubrega. Kada te razine prijeđu određene pragove i uzrokuju simptome ili predstavljaju rizik, može biti potrebna dijaliza.

2. Preopterećenje tekućinom i neravnoteža elektrolita: Kada bubrezi ne mogu eliminirati višak tekućine i održati odgovarajuću ravnotežu elektrolita, dijaliza može pomoći u uklanjanju viška tekućine i ispravljanju neravnoteže.

3. Uremija i acidoza: Nakupljanje otpadnih tvari i metaboličkih kiselina u krvi može uzrokovati uremiju i metaboličku acidozu. Dijaliza može pomoći u uklanjanju ovih štetnih tvari i uspostavi pH ravnoteže tijela.

4. Hiperkalijemija: Visoke razine kalija u krvi (hiperkalijemija) mogu uzrokovati poremećaje srčanog ritma i druge komplikacije. Dijaliza može pomoći u snižavanju razine kalija i stabilizirati električnu aktivnost srca.

Dijaliza se često preporučuje kada se pojave određeni simptomi i komplikacije zatajenja bubrega, uključujući umor, slabost, otežano disanje, mučninu, povraćanje, oticanje stopala, ruku i lica te neobjašnjivo povećanje tjelesne težine.

Potrebna vrsta dijalize (hemodijaliza ili peritonealna dijaliza) i njezina učestalost (akutna ili kronična) ovise o stanju pojedinca, povijesti bolesti i težini bubrežne disfunkcije. Dijaliza se obično provodi u bolničkom okruženju ili u specijaliziranom centru za dijalizu pod nadzorom zdravstvenih djelatnika.