Što je imunoprofilaksa?
Imunoprofilaksa ili zaštitni imunitet odnosi se na korištenje određenih mjera ili intervencija za sprječavanje ili smanjenje rizika od razvoja zarazne bolesti ili poremećaja. Uključuje namjernu i ciljanu stimulaciju imunološkog sustava da uspostavi zaštitni odgovor protiv specifičnih patogena ili uzročnika bolesti.
Postoji nekoliko oblika imunoprofilakse:
1. Aktivna imunoprofilaksa (cijepljenje):
- Aktivna imunoprofilaksa podrazumijeva davanje cjepiva koja sadrže oslabljene, inaktivirane ili fragmentirane oblike uzročnika ili njegovih antigena.
- Kada se cjepivo unese u organizam, imunološki sustav ga prepoznaje kao strano i pokreće imunološki odgovor. To uključuje proizvodnju antitijela i aktivaciju imunoloških stanica, kao što su memorijske T-stanice, koje mogu pružiti dugoročnu zaštitu od budućeg izlaganja stvarnom patogenu.
- Primjeri aktivne imunoprofilakse uključuju cjepiva protiv ospica, zaušnjaka, rubeole (MMR), gripe, tetanusa, difterije itd.
2. Pasivna imunoprofilaksa (imunizacija):
- Pasivna imunoprofilaksa uključuje izravno davanje antitijela ili imunoglobulina (gotovih antitijela) pojedincu kako bi se pružila neposredna kratkoročna zaštita od specifičnih patogena.
- Ovaj se pristup često koristi kada postoji visok rizik od izlaganja infekciji ili da se u određenim situacijama osigura trenutni imunitet.
- Pasivna imunoprofilaksa se može postići kroz:
* Davanje antitoksina ili antiseruma:Oni sadrže antitijela protiv specifičnih toksina ili patogena.
* Davanje hiperimunog globulina:Sadrži visoku koncentraciju antitijela prikupljenih od pojedinaca koji su razvili imunitet na određenu bolest ili su cijepljeni.
- Primjeri pasivne imunoprofilakse uključuju tetanusni antitoksin, imunoglobuline protiv bjesnoće, imunoglobuline protiv hepatitisa B, itd.
3. Profilaksa nakon izlaganja:
- Profilaksa nakon izlaganja odnosi se na upotrebu imunoprofilakse nakon što je pojedinac bio izložen potencijalno infektivnom agensu ili patogenu.
- Cilj mu je spriječiti pojavu bolesti ili smanjiti njezinu težinu kod pojedinaca koji su možda bili izloženi patogenu, ali još nisu razvili simptome.
- Postekspozicijska profilaksa često se koristi u slučajevima potencijalne izloženosti bjesnoći, hepatitisu B, virusu humane imunodeficijencije (HIV) itd.
Imunoprofilaksa ima ključnu ulogu u sprječavanju ili kontroli širenja zaraznih bolesti i ključna je komponenta javnozdravstvenih strategija diljem svijeta. Tekuća istraživanja i napredak u imunologiji i razvoju cjepiva nastavljaju povećavati našu sposobnost pružanja učinkovite imunoprofilakse protiv raznih zaraznih bolesti.
