Koji su kompenzacijski mehanizmi koji djeluju na održavanje krvnog tlaka u slučaju gubitka?
1. Tahikardija: Otkucaji srca se povećavaju kako bi se pumpalo više krvi u minuti, čime se povećava minutni volumen srca i održava krvni tlak.
2. Vazokonstrikcija: Krvne žile se sužavaju, osobito u nebitnim organima, kako bi preusmjerile protok krvi u vitalne organe kao što su mozak, srce i bubrezi. To pomaže u održavanju krvnog tlaka povećanjem sistemskog vaskularnog otpora.
3. Aktivacija renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS): Bubrezi otpuštaju renin kao odgovor na smanjen protok krvi i smanjenu dostavu natrija u distalne tubule. Renin pretvara angiotenzin I u angiotenzin II, što uzrokuje vazokonstrikciju i stimulira nadbubrežne žlijezde na otpuštanje aldosterona. Aldosteron potiče reapsorpciju natrija i vode u bubrezima, povećavajući volumen krvi i krvni tlak.
4. Aktivacija simpatičkog živčanog sustava: Aktivacija simpatičkog živčanog sustava dovodi do povećanja broja otkucaja srca i snage kontrakcije, kao i do vazokonstrikcije. Ovi učinci povećavaju krvni tlak.
5. Barorefleks i refleks karotidnog sinusa: Ovi refleksi osjećaju promjene krvnog tlaka i pokreću kompenzacijske mehanizme. Na primjer, kada krvni tlak padne, barorefleks uzrokuje ubrzani rad srca i vazokonstrikciju, što pomaže podići krvni tlak.
6. Premještanje tekućine iz intersticijskih prostora: Kako se krvni tlak smanjuje, tekućina se pomiče iz intersticijskih prostora u vaskularni odjeljak, povećavajući volumen i tlak krvi.
7. Povećano otpuštanje vazopresina (antidiuretskog hormona): Vazopresin potiče reapsorpciju vode u bubrezima, smanjujući izlučivanje urina i čuvajući tekućinu, što može pomoći u održavanju krvnog tlaka.
Ovi kompenzacijski mehanizmi rade zajedno kako bi održali krvni tlak unutar uskog raspona unatoč promjenama u volumenu krvi. Međutim, ako je gubitak krvi ozbiljan ili dugotrajan, ti mehanizmi možda neće biti dovoljni, a krvni tlak može pasti na kritično niske razine, što dovodi do šoka i oštećenja organa.
