Što znači davanje tvari?

Davanje tvari odnosi se na proces kojim se lijek, lijek ili druga tvar unosi u tijelo. To se može učiniti na različite načine, uključujući:

1. Oralna primjena: Tvar se uzima na usta u obliku tableta, kapsula, pilula ili tekućine. Ovo je najčešći način primjene.

2. Intravenska primjena (IV): Tvar se ubrizgava izravno u venu. Ovaj put omogućuje brzu apsorpciju i koristi se za lijekove koji moraju brzo djelovati ili u slučajevima kada oralna primjena nije izvediva.

3. Intramuskularna primjena (IM): Tvar se ubrizgava u mišić. Ovaj put se obično koristi za cjepiva i određene lijekove koji zahtijevaju sporiju apsorpciju od intravenske primjene.

4. Supkutana primjena (SC): Tvar se ubrizgava neposredno ispod kože. Ovaj se put često koristi za lijekove koji zahtijevaju kontinuirano ili sporo otpuštanje, poput inzulina.

5. Transdermalna primjena: Tvar se nanosi na kožu u obliku flastera, kreme, gela ili masti. Lijek se apsorbira kroz kožu i ulazi u krvotok.

6. Udisanje: Tvar se u tijelo unosi kroz respiratorni trakt udisanjem. Ovaj put se obično koristi za anesteziju, lijekove za astmu i određene lijekove za dišne ​​puteve.

7. Rektalna primjena: Tvar se uvodi u rektum u obliku čepića ili klistira. Ovaj put se koristi kada oralna primjena nije moguća ili kada se lijek treba lokalno apsorbirati u rektumu ili debelom crijevu.

8. Lokalna primjena: Tvar se nanosi izravno na kožu, oči ili sluznicu za lokalni učinak. Ovaj put se obično koristi za masti, kreme, gelove, losione i kapi za oči.

Izbor načina primjene ovisi o čimbenicima kao što su svojstva lijeka, željeni početak i trajanje djelovanja, preferencije bolesnika i zdravstveno stanje. Zdravstveni djelatnici pažljivo razmatraju ove čimbenike pri odabiru najprikladnijeg načina primjene kako bi se osigurala sigurna i učinkovita isporuka tvari.