Kako želudac miješa ovaj materijal?
1. Peristaltika: Peristaltika je niz nevoljnih mišićnih kontrakcija koje se javljaju duž stijenki želuca. Ove kontrakcije počinju od gornjeg dijela želuca (fundus) i napreduju prema donjem dijelu (antrum). Peristaltika pomaže u miješanju i pokretanju želučanog sadržaja, olakšavajući početnu mehaničku probavu hrane.
2. Retroperistaltika: U određenim slučajevima mogu se pojaviti obrnuti peristaltički valovi, poznati kao retroperistaltika. Te se kontrakcije kreću u suprotnom smjeru, od antruma prema fundusu. Retroperistaltika može pomoći vratiti djelomično probavljenu hranu u kontakt sa želučanim sokovima za daljnje miješanje i probavu.
3. Mišići trbušne stijenke: Želudac ima tri sloja glatkih mišića u svojoj stijenci:vanjski uzdužni mišićni sloj, srednji kružni mišićni sloj i najnutarnji kosi mišićni sloj. Ti se mišićni slojevi skupljaju i opuštaju na koordiniran način, stvarajući mućkajuće pokrete koji dodatno miješaju i razgrađuju čestice hrane.
4. Antralno brušenje: Antrum, donji dio želuca, ima deblje mišićne stijenke u odnosu na fundus. Snažne kontrakcije u antrumu stvaraju akciju mljevenja koja pomaže razgraditi veće čestice hrane na manje, povećavajući površinu za bolju probavu i apsorpciju hranjivih tvari.
5. Želučani sokovi: Želudac također izlučuje želučane sokove, koji pomažu u procesu probave. Želučani sokovi sadrže klorovodičnu kiselinu (HCl), pepsin i sluz. HCl stvara kiseli okoliš koji ubija mikroorganizme unesene s hranom, dok pepsin, enzim za probavu proteina, započinje početnu razgradnju proteina iz hrane. Sluz pomaže u zaštiti želučane sluznice od kiselih uvjeta.
Akcije miješanja u želucu, u kombinaciji s kemijskim djelovanjem želučanih sokova, postupno razgrađuju hranu u polutekuću tvar zvanu himus. Kimus se zatim prenosi u tanko crijevo za daljnju probavu i apsorpciju hranjivih tvari.
