Koji se hormoni luče iz tankog crijeva tijekom procesa probave?

Tijekom procesa probave, tanko crijevo luči nekoliko hormona koji igraju važnu ulogu u regulaciji probave i apsorpcije hranjivih tvari. Te hormone proizvode specijalizirane stanice u crijevnoj sluznici i otpuštaju u krvotok, odakle mogu putovati do ciljanih organa i tkiva kako bi ispoljili svoje učinke.

Evo nekih ključnih hormona koji se izlučuju iz tankog crijeva tijekom probave:

1. Gastrin:Gastrin proizvode G stanice u želucu i gornjem dijelu tankog crijeva. Potiče izlučivanje želučane kiseline i pepsina iz želuca koji su neophodni za početnu probavu hrane.

2. Kolecistokinin (CCK):CCK proizvode I stanice u duodenumu i jejunumu. Potiče kontrakciju žučnog mjehura, što dovodi do otpuštanja žuči u tanko crijevo. Žuč pomaže u emulgiranju i probavi masti. CCK također inhibira pražnjenje želuca i potiče izlučivanje enzima gušterače, uključujući lipaze i proteaze, koji dalje razgrađuju masti i proteine ​​u tankom crijevu.

3. Sekretin:Sekretin proizvode S stanice u duodenumu i jejunumu. Potiče izlučivanje tekućine bogate bikarbonatima iz gušterače i jetre u tanko crijevo. Bikarbonat pomaže neutralizirati kiseli himus koji dolazi iz želuca i stvara alkalniju okolinu koja je optimalna za aktivnost enzima gušterače.

4. Glukagonu sličan peptid-1 (GLP-1):GLP-1 proizvode L stanice u ileumu i debelom crijevu. Ima višestruke učinke, uključujući usporavanje pražnjenja želuca, poticanje izlučivanja inzulina, suzbijanje apetita i inhibiciju izlučivanja glukagona. Ova djelovanja pridonose regulaciji razine glukoze u krvi i energetskom metabolizmu.

5. Peptid YY (PYY):PYY proizvode L stanice u ileumu i debelom crijevu. Ima anoreksigene učinke i može smanjiti unos hrane tako što mozgu signalizira sitost. PYY također usporava vrijeme prolaska kroz crijevo, omogućujući bolju apsorpciju hranjivih tvari.

Ovi hormoni djeluju na koordiniran način kako bi regulirali različite aspekte probave, uključujući izlučivanje probavnih enzima, žuči i bikarbonata, kao i kontrolu pražnjenja želuca i crijevnog motiliteta. Pomažu pri učinkovitoj razgradnji i apsorpciji hranjivih tvari, a istovremeno sprječavaju bilo kakve štetne učinke na crijevnu sluznicu.