Koja je patofiziologija dijabetes melitusa tipa 2?
Dijabetes tipa 2 je kronični metabolički poremećaj koji utječe na sposobnost tijela da pretvori hranu u energiju. Ključne značajke patofiziologije dijabetesa tipa 2 uključuju:
Inzulinska rezistencija: Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača i pomaže stanicama da apsorbiraju glukozu iz krvotoka. Kod dijabetesa tipa 2 stanice u mišićima, jetri i masnom tkivu postaju otporne na učinke inzulina. To znači da se glukoza nakuplja u krvotoku umjesto da se koristi za energiju.
Poremećeno lučenje inzulina: Osim inzulinske rezistencije, osobe s dijabetesom tipa 2 često imaju poremećeno lučenje inzulina. To znači da gušterača nije u stanju proizvesti dovoljno inzulina da nadvlada otpornost tijela na inzulin.
Povećana proizvodnja glukoze: Jetra proizvodi glukozu kao izvor energije za tijelo. Kod osoba s dijabetesom tipa 2 jetra proizvodi previše glukoze, što pridonosi visokim razinama šećera u krvi.
Ostali čimbenici: Ostali čimbenici koji pridonose patofiziologiji dijabetesa tipa 2 uključuju genetiku, pretilost, tjelesnu neaktivnost i određene lijekove.
Genetski čimbenici: Dijabetes tipa 2 ima snažnu genetsku komponentu, a osobe s obiteljskom poviješću tog stanja imaju povećan rizik od razvoja bolesti.
Pretilost: Pretilost je značajan čimbenik rizika za dijabetes tipa 2, a višak tjelesne masnoće, osobito oko struka, može pridonijeti inzulinskoj rezistenciji.
Tjelesna neaktivnost: Sjedilački način života može povećati rizik od dijabetesa tipa 2, jer tjelesna aktivnost pomaže u poboljšanju osjetljivosti na inzulin.
Određeni lijekovi: Neki lijekovi, kao što su steroidi i beta-blokatori, mogu uzrokovati inzulinsku rezistenciju i povećati rizik od dijabetesa tipa 2.
Patofiziologija dijabetesa tipa 2 je složena i uključuje više čimbenika. Razumijevanje ovih čimbenika ključno je za razvoj učinkovitih strategija za prevenciju i upravljanje stanjem.
