Koje su najmanje restriktivne alternative osami i obuzdavanju?

Evo nekoliko primjera najmanje restriktivnih alternativa izolaciji i obuzdavanju:

1. Tehnike deeskalacije :Obuka osoblja u tehnikama deeskalacije kako bi se smanjila vjerojatnost situacija koje mogu zahtijevati korištenje izolacije ili obuzdavanja.

2. Podrška pozitivnom ponašanju (PBS) :Fokusiranje na proaktivnu prevenciju izazovnog ponašanja kroz pozitivno potkrepljenje, funkcionalnu analizu ponašanja i modifikacije okoline.

3. Planovi za sprječavanje krize :Razvijanje individualiziranih planova koji ocrtavaju korake i strategije za upravljanje izazovnim ponašanjem bez korištenja izolacije ili ograničenja.

4. Time-out :Korištenje kratkog, nadziranog odmora u sigurnom okruženju koje pruža podršku kako bi se učeniku omogućilo da se smiri i povrati samokontrolu.

5. Senzorne potpore :Pružanje senzorskih alata i modifikacija za pomoć učenicima u upravljanju osjetilnim potrebama koje mogu doprinijeti izazovnom ponašanju.

6. Alternativni raspored sjedenja :Nudeći fleksibilne mogućnosti sjedenja koje mogu podržati angažman učenika i smanjiti situacije u kojima se mogu osjećati sputano ili ograničeno.

7. Upute o društvenim vještinama :Podučavanje društvenih i emocionalnih vještina kako bi se pomoglo učenicima da razumiju prikladna ponašanja i razviju učinkovite komunikacijske strategije.

8. Funkcionalni komunikacijski trening (FCT) :Poučavanje učenika da koriste odgovarajuću komunikaciju za izražavanje potreba, želja i emocija umjesto da se upuštaju u ometajuće ponašanje.

9. Promjene okruženja :Promjene u fizičkom okruženju kako bi se smanjili okidači koji mogu dovesti do izazovnog ponašanja.

10. Terapeutske intervencije :Integriranje terapija kao što su glazba, umjetnost, fizikalna terapija ili radna terapija za rješavanje temeljnih emocionalnih, bihevioralnih ili osjetilnih potreba.

11. Posredovanje vršnjaka :Olakšavanje rješavanja sukoba među vršnjacima i socijalnog rješavanja problema kako bi se smanjila vjerojatnost agresivnog ponašanja.

12. Obiteljska suradnja :Uključivanje obitelji i skrbnika u razvoj planova podrške ponašanju i osiguravanje dosljednih strategija između kućnog i školskog okruženja.

13. Obuka osoblja :Pružanje stalne obuke za osoblje o načelima podrške pozitivnom ponašanju, tehnikama deeskalacije i strategijama za rješavanje problematičnog ponašanja.

14. Individualizirana podrška :Razvijanje prilagođenih planova koji se odnose na specifične potrebe i izazove svakog pojedinog učenika.

15. Prikupljanje podataka :Kontinuirano praćenje i analiziranje podataka povezanih s izazovnim ponašanjem za informiranje o intervencijama utemeljenim na dokazima.

Istraživanjem i primjenom ovih alternativa, edukatori i pružatelji skrbi mogu dati prednost korištenju pozitivnih strategija i intervencija koje promiču sigurno i poticajno okruženje za učenje, a istovremeno smanjuju potrebu za osamom i obuzdavanjem.