Što se događa u kasnijim fazama mijelodisplastičnog sindroma s pacijentom ako je liječenje neuspješno?

Ako je liječenje mijelodisplastičnog sindroma (MDS) neuspješno ili ako bolest napreduje unatoč liječenju, pacijent može doživjeti niz komplikacija, uključujući:

1. Zatajenje koštane srži: MDS može dovesti do zatajenja koštane srži, što je nesposobnost koštane srži da proizvede dovoljno zdravih krvnih stanica. To može uzrokovati tešku anemiju, trombocitopeniju (nizak broj trombocita) i neutropeniju (nizak broj bijelih krvnih stanica). Ta stanja mogu dovesti do umora, slabosti, krvarenja i povećanog rizika od infekcije.

2. Leukemija: MDS se može transformirati u akutnu mijeloičnu leukemiju (AML), vrstu raka krvi. To se događa kada abnormalne stanice u koštanoj srži počnu rasti i brzo se razmnožavati, istiskujući zdrave krvne stanice. AML može uzrokovati niz simptoma, uključujući umor, slabost, gubitak težine, vrućicu i krvarenje.

3. Ostale komplikacije: MDS također može dovesti do brojnih drugih komplikacija, uključujući:

* Splenomegalija (povećana slezena)

* Hepatomegalija (povećana jetra)

* Limfadenopatija (povećani limfni čvorovi)

* Osip na koži

* Gubitak težine

* Umor

* Slabost

* Krvarenje

* Povećan rizik od infekcije

Prognoza za MDS ovisi o nizu čimbenika, uključujući podtip MDS-a, pacijentovu dob i cjelokupno zdravlje te odgovor na liječenje. Uz uspješno liječenje, neki pacijenti s MDS-om mogli bi živjeti još mnogo godina. Međutim, za bolesnike s uznapredovalim MDS-om ili one koji ne reagiraju na liječenje, prognoza je loša.