Kakav učinak gušteračne tekućine imaju na neprobavljenu hranu?
Evo kako tekućine gušterače utječu na neprobavljenu hranu:
Ugljikohidrati :Tekućine gušterače sadrže enzime zvane amilaze koji razgrađuju ugljikohidrate u jednostavne šećere, kao što je glukoza. Amilaza djeluje na škrobove, složene ugljikohidrate koji se nalaze u hrani poput kruha, tjestenine i krumpira.
Proteini :Proteaze, druga skupina enzima u tekućinama gušterače, odgovorne su za probavu proteina. Oni razgrađuju proteine u manje peptide i na kraju u pojedinačne aminokiseline. Primjeri proteaza uključuju tripsin, kimotripsin i elastazu.
Masti :Lipaze su enzimi u tekućinama gušterače koji razgrađuju masti u manje masne kiseline i glicerol. Masnoće se obično nalaze u namirnicama poput maslaca, ulja, orašastih plodova i sjemenki.
Nukleinske kiseline :Tekućine gušterače također sadrže nukleaze, koje razgrađuju nukleinske kiseline (RNA i DNA) u nukleotide. Nukleaze pomažu u probavi nukleinskih kiselina koje se nalaze u određenim namirnicama poput kvasca, jetre i ribe.
Ovi probavni enzimi rade zajedno kako bi razgradili neprobavljenu hranu na manje molekule koje se mogu apsorbirati. Proces probave započinje u ustima uz pomoć enzima sline, a nastavlja se u želucu djelovanjem želučanih sokova. Jednom kada hrana dospije u tanko crijevo, tekućine gušterače otpuštaju se u probavni sustav kako bi se hrana dalje razgradila i olakšala apsorpcija hranjivih tvari.
Bez odgovarajuće tekućine gušterače, proces probave može biti ozbiljno oštećen, što dovodi do malapsorpcije i nedostatka hranjivih tvari. U slučajevima kada gušterača ne proizvodi dovoljno probavnih enzima, može doći do stanja koje se naziva insuficijencija gušterače, a pojedincima može biti potrebna nadomjesna enzimska terapija za pomoć u probavi hrane.
* No