Jesu li liječnici u renesansi secirali ljudsko tijelo?
Seciranje nije bila nova praksa u renesansi. Prakticirali su ga starogrčki i rimski liječnici, kao i arapski znanstvenici u srednjem vijeku. Međutim, tijekom renesanse seciranje je postalo raširenije i sustavnije. Tome je djelomično pridonio uspon humanizma, koji je naglašavao važnost ljudskog znanja i iskustva. Humanisti su vjerovali da je najbolji način učenja o ljudskom tijelu njegovo izravno proučavanje, seciranjem.
Još jedan čimbenik koji je pridonio porastu disekcije u renesansi bio je razvoj novih tiskarskih tehnika. To je omogućilo objavljivanje anatomskih crteža i rasprava, što je pomoglo u širenju znanja o ljudskoj anatomiji.
Najpoznatiji anatom renesanse bio je Andreas Vesalius. Vesalius je objavio svoje revolucionarno djelo, De humani corporis fabrica, 1543. godine. Ova je knjiga sadržavala detaljne ilustracije ljudskog tijela, temeljene na Vesaliusovim vlastitim disekcijama. De humani corporis fabrica revolucionirao je proučavanje anatomije i pomogao uspostaviti disekciju kao bitan dio medicinskog obrazovanja.
Disekcija je ostala važan alat za medicinsko obrazovanje tijekom renesanse i kasnije. Prakticira se i danas i nastavlja igrati vitalnu ulogu u napretku medicinskog znanja.