Što je spontano disanje?

Spontano disanje, također poznato kao eupneja, odnosi se na prirodan i nesvjestan proces disanja koji se odvija bez voljnog napora ili svjesne kontrole. To je nevoljna, ritmička funkcija dišnog sustava koju pokreću respiratorni centri smješteni u moždanom deblu.

Spontano disanje uključuje usklađeno stezanje i opuštanje dišnih mišića, prvenstveno dijafragme i međurebarnih mišića, što rezultira udisajem i izdisajem zraka. Tijekom spontanog disanja, dišni mišići rade u sprezi s elastičnim svojstvima pluća i promjenama intratorakalnog tlaka.

Respiratorni centri u moždanom deblu, posebice medula oblongata i pons, stvaraju osnovni ritam spontanog disanja. Ovi centri šalju signale kroz frenične i interkostalne živce kako bi stimulirali dijafragmu, odnosno interkostalne mišiće. Dijafragma se steže i spušta, dok se interkostalni mišići skupljaju, šireći prsni koš. Ovo koordinirano djelovanje povećava volumen prsne šupljine, uzrokujući smanjenje intratorakalnog tlaka i dopuštajući protok zraka u pluća tijekom udisaja.

Tijekom izdisaja dijafragma se opušta i podiže, dok se interkostalni mišići opuštaju, smanjujući volumen prsne šupljine. To uzrokuje povećanje intratorakalnog tlaka, što dovodi do izbacivanja zraka iz pluća.

Spontano disanje primarno reguliraju dišni centri koji reagiraju na promjene u razinama ugljičnog dioksida (CO2) i kisika (O2) u arterijama. Porast razine CO2 u arterijama, primjerice tijekom razdoblja povećane metaboličke aktivnosti, stimulira respiratorne centre, što dovodi do povećanja brzine i dubine disanja kako bi se eliminirao višak CO2. S druge strane, smanjenje arterijske razine O2, kao u uvjetima kao što su hipoventilacija ili velika nadmorska visina, također može stimulirati respiratorne centre, izazivajući ubrzano disanje kako bi se povećao unos kisika.

Različiti čimbenici mogu utjecati na spontano disanje, uključujući fiziološka stanja, cikluse spavanja i budnosti, tjelesne vježbe i emocionalna stanja. Tijekom spavanja spontano disanje je općenito sporije i pliće u usporedbi s budnim stanjem. Tijekom tjelesne vježbe, povećana potreba tijela za kisikom dovodi do povećanja brzine i dubine spontanog disanja kako bi se zadovoljili povećani metabolički zahtjevi. Emocionalna stanja poput tjeskobe ili panike također mogu utjecati na spontano disanje, što dovodi do promjena u obrascu disanja.

Općenito, spontano disanje bitan je fiziološki proces koji osigurava kontinuiranu izmjenu plinova između pluća i krvotoka, održavajući odgovarajuću razinu kisika i uklanjajući otpadni ugljični dioksid iz tijela.