Koju vrstu informacija trebate podijeliti sa svojim pacijentom prije nastavka liječenja kako bi se pristanak smatrao informiranim?
1. Dijagnoza: Pacijenta treba obavijestiti o njegovom zdravstvenom stanju ili dijagnozi na jasan i razumljiv način. To uključuje objašnjenje prirode bolesti, njezinih simptoma i prognoze.
2. Mogućnosti liječenja: Pacijentu treba pružiti detaljno objašnjenje svih dostupnih opcija liječenja, uključujući njihove koristi, rizike i moguće komplikacije. To bi trebalo uključivati i invazivne i neinvazivne tretmane, kao i alternativne ili eksperimentalne terapije.
3. Rizici i dobrobiti: Bolesnika treba informirati o rizicima i koristima povezanim sa svakom opcijom liječenja. To uključuje vjerojatnost uspjeha, moguće nuspojave i mogućnost dugoročnih komplikacija.
4. Alternative liječenju: Bolesnika treba obavijestiti o svim alternativnim mogućnostima liječenja koje bi mogle biti dostupne, kao io mogućim posljedicama nepodvrgavanja liječenju.
5. Prognoza: Pacijentu treba dati procjenu njihove prognoze, uključujući izglede za oporavak, potencijal za dugotrajne komplikacije i utjecaj stanja na kvalitetu života.
6. Troškovi: Pacijenta treba obavijestiti o financijskim implikacijama predloženog liječenja, uključujući sve troškove iz vlastitog džepa ili doplate.
7. Pravo na odbijanje: Pacijenta treba obavijestiti da ima pravo odbiti svaki preporučeni tretman i da će se njegova odluka poštovati.
8. Prilika za postavljanje pitanja: Pacijentu treba dati dovoljno prilika da postavlja pitanja o svom stanju, predloženom liječenju i svim drugim nedoumicama koje mogu imati.
Za pružatelja zdravstvenih usluga važno je osigurati da pacijent razumije pružene informacije i ima sposobnost donošenja informirane odluke. To može uključivati korištenje jednostavnog jezika, pružanje pisanih materijala ili dopuštanje pacijentu da razgovara o mogućnostima liječenja sa svojom obitelji ili njegovateljima.
