Kada bolnica napravi niz pretraga nakon što su ga primili zbog onesvijesti, to znači da su zabrinuti da nešto ozbiljno nije u redu?

Kada pacijent bude primljen u bolnicu nakon što se onesvijestio, što je također poznato kao sinkopa, uobičajeno je da medicinski tim provede niz testova kako bi shvatio uzrok epizode. To može uključivati ​​razne testove kao što su:

1. Laboratorijski testovi:

- Kompletna krvna slika (KKS) za provjeru stanja kao što su anemija ili infekcija

- Electrolyte Panel za procjenu ravnoteže tekućine i elektrolita

- Srčani markeri (kao što je troponin) za procjenu oštećenja srca

- Testovi funkcije štitnjače za isključivanje poremećaja štitnjače

- Razina glukoze za otkrivanje hipoglikemije (niska razina šećera u krvi)

- Pregled droga i alkohola

2. Slikovne studije:

- Elektrokardiogram (EKG) za snimanje električne aktivnosti srca

- Ehokardiogram za ispitivanje strukture i funkcije srca

- Karotidni dopleri za procjenu protoka krvi u karotidnim arterijama

- Kompjuterizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MRI) mozga za traženje abnormalnih nalaza

- Kompjuterizirana tomografija (CT) prsnog koša ili abdomena kako bi se provjerili postoje li problemi u pozadini

3. Neurološki testovi:

- Neurološki pregled za procjenu kognitivnih funkcija i koordinacije

- Elektroencefalogram (EEG) za praćenje aktivnosti mozga

- Tilt-Table Test za prepoznavanje okidača za sinkopu

4. Ambulantno praćenje:

- Holter monitor za praćenje otkucaja srca i ritma tijekom duljeg razdoblja

- Snimač događaja za snimanje aktivnosti srca kada se pojave simptomi

5. Testiranje otpornosti na stres:

- Test opterećenja za procjenu reakcije srca na fizički napor i prepoznavanje potencijalnih problema.

Opseg testiranja može varirati ovisno o pacijentovim simptomima, povijesti bolesti i početnim nalazima. Iako gomila testova može ukazivati ​​na to da liječnički tim aktivno traži glavni uzrok epizode onesvijesti, to ne mora nužno značiti ozbiljan problem svaki put. Zdravstveni djelatnici će protumačiti rezultate testa, povezati ih sa simptomima i ukupnim zdravstvenim stanjem pacijenta te u skladu s tim dati odgovarajuću dijagnozu i plan liječenja.