Što je neposredna identifikacija?

Neposredna identifikacija, koja se obično naziva "identifikacija očevidaca" ili "identifikacija na licu mjesta", odnosi se na postupak u kojem se svjedoku ili žrtvi zločina pruža neposredna prilika da identificira počinitelja ubrzo nakon što se incident dogodio.

Tijekom trenutne identifikacije, službenici za provođenje zakona ili istražitelji predstavljaju osumnjičenika, obično u roku od nekoliko minuta ili sati nakon zločina, kako bi svjedok mogao promatrati. Svjedoka se pita može li identificirati osobu kao počinitelja.

Cilj neposredne identifikacije je pravovremena i potencijalno točna identifikacija počinitelja dok je sjećanje svjedoka još svježe i živo. Vjeruje se da identifikacija izvršena ubrzo nakon događaja može smanjiti vjerojatnost pogrešne identifikacije i povećati pouzdanost iskaza očevidaca.

Međutim, neposredna identifikacija također može biti problematična i podložna pogreškama zbog čimbenika kao što su stres, tjeskoba, ograničene mogućnosti za promatranje ili utjecaj sugestivnih znakova od strane organa za provođenje zakona. Kako bi se osigurala pouzdanost i pravednost neposrednih identifikacija, agencije za provođenje zakona slijede stroge smjernice i procedure. Cilj ovih smjernica je smanjiti rizik od pogrešne identifikacije i zaštititi prava optuženika.