Što je shizofrenija i kakav je odnos prema biološkom pristupu?
Biološki pristup shizofreniji usredotočen je na ulogu bioloških čimbenika u razvoju poremećaja. Ti čimbenici mogu uključivati genetiku, abnormalnosti mozga i neravnotežu neurotransmitera.
Genetika
Studije su pokazale da je shizofrenija nasljedna, što znači da se može prenositi s roditelja na djecu. Međutim, točni genetski mehanizmi koji pridonose shizofreniji još nisu u potpunosti razjašnjeni. Vjerojatno je uključeno više gena i da svaki gen doprinosi malim učinkom.
Abnormalnosti mozga
Utvrđeno je da osobe sa shizofrenijom imaju brojne abnormalnosti mozga, uključujući:
* Smanjen volumen hipokampusa i drugih regija mozga
* Povećana aktivnost u amigdali i drugim regijama mozga
* Abnormalna povezanost između različitih regija mozga
Neravnoteža neurotransmitera
Neurotransmiteri su kemikalije koje pomažu moždanim stanicama da međusobno komuniciraju. Utvrđeno je da osobe sa shizofrenijom imaju neravnotežu u razinama određenih neurotransmitera, uključujući dopamin i glutamat.
Biološki pristup shizofreniji doveo je do razvoja niza tretmana koji mogu pomoći u upravljanju simptomima poremećaja. Ovi tretmani uključuju antipsihotike, koji mogu pomoći u smanjenju deluzija i halucinacija, te psihosocijalne intervencije, koje mogu pomoći u poboljšanju društvenog i profesionalnog funkcioniranja.
Biološki pristup shizofreniji složeno je polje istraživanja koje se stalno razvija. Kako znanstvenici budu učili više o biološkim čimbenicima koji doprinose shizofreniji, moći će razviti učinkovitije tretmane za ovaj poremećaj.