Utječe li samosakaćenje na ponašanje osobe?
1. Emocionalno otupljivanje: Samoozljeđivanje može poslužiti kao mehanizam za otupljivanje neodoljive emocionalne boli ili nevolje. Nanošenjem fizičke boli pojedinci mogu privremeno pobjeći ili se odvojiti od intenzivnih negativnih emocija, što rezultira osjećajem olakšanja. To može dovesti do obrasca ponašanja samoozljeđivanja dok pojedinci nastoje regulirati svoje emocionalno stanje.
2. Odvraćanje pažnje i kontrola: Samoozljeđivanje može privremeno odvratiti pozornost od emocionalnih, psiholoških ili situacijskih stresora. Fizička bol i usredotočenost na samonanesene ozljede mogu skrenuti pozornost s teških misli ili situacija. Osim toga, neki pojedinci mogu koristiti samoozljeđivanje kao način vršenja kontrole nad svojim tijelom i životom kada se osjećaju svladano ili bespomoćno.
3. Komunikacija o nevolji: Samoozljeđivanje ponekad može biti oblik neverbalne komunikacije, izražavanja osjećaja boli, nevolje ili unutarnjeg nemira koje je pojedincima teško verbalizirati. Sudjelujući u samoozljeđivanju, možda pokušavaju izraziti svoju potrebu za pomoći ili podrškom.
4. Oslobađanje endorfina: Samoozljeđivanje može rezultirati oslobađanjem endorfina, hormona povezanih sa zadovoljstvom, ublažavanjem boli i nagradom. To može stvoriti ciklus samoozljeđivanja, budući da se pojedinci mogu više puta uključiti u to kako bi iskusili ovaj privremeni osjećaj olakšanja i zadovoljstva.
5. Jačanje negativne slike o sebi: Samoozljeđivanje može pojačati negativne percepcije o sebi i ovjekovječiti nisko samopoštovanje. Čin samoozljeđivanja može pojačati negativan govor o sebi i samokritiku, čineći pojedincima veći izazov da razviju pozitivnu sliku o sebi.
6. Društveno povlačenje i izolacija: Samoozljeđivanje može pridonijeti društvenom povlačenju i izolaciji. Pojedinci se mogu osjećati posramljeno, posramljeno ili neshvaćeno zbog svog ponašanja samoozljeđivanja, što ih navodi da izbjegavaju društvene interakcije i povlače se iz svojih mreža podrške.
7. Preuzimanje rizika i impulzivnost: Samoozljeđivanje može biti povezano s povećanom impulzivnošću i rizičnim ponašanjem. Pojedinci koji se samoozljeđuju također mogu vjerojatnije sudjelovati u drugim rizičnim ili samodestruktivnim ponašanjima, kao što je zlouporaba supstanci ili nezaštićeni seks.
8. Otežano donošenje odluka: Samoozljeđivanje može utjecati na kognitivno funkcioniranje i sposobnost donošenja odluka. Emocionalni stres i preokupacija samoozljeđivanjem mogu otežati donošenje racionalnih odluka, što dovodi do daljnjih negativnih posljedica u raznim aspektima života.
9. Samoozljeđivanje kao ovisnost: U nekim slučajevima samoozljeđivanje može postati ovisnost, slično ovisnosti o supstancama. Pojedinci mogu razviti kompulzivnu potrebu za samoozljeđivanjem kako bi se nosili s teškim emocijama ili kako bi iskusili privremeno olakšanje koje ono pruža.
Bitno je napomenuti da ne pokazuju svi pojedinci koji se samosakate sve ove promjene u ponašanju. Utjecaj samoozljeđivanja na ponašanje može uvelike varirati ovisno o pojedincu, njegovom mentalnom zdravstvenom stanju i težini samoozljeđivačkog ponašanja. Traženje stručne pomoći i podrške ključno je za rješavanje pitanja samoozljeđivanja i ublažavanje njegovih negativnih učinaka na ponašanje osobe.
