Kako strah utječe na mozak?

Strah je prirodna reakcija na opasnost. To je emocija koju pokreće percipirana prijetnja, a karakterizira je osjećaj tjeskobe, strepnje ili straha. Strah može biti popraćen i fizičkim simptomima, poput ubrzanog rada srca, znojenja i drhtanja.

Mozak igra ključnu ulogu u iskustvu straha. Kada osoba uoči prijetnju, aktivira se amigdala, mala struktura u obliku badema smještena u temporalnim režnjevima mozga. Amigdala je odgovorna za obradu emocija i smatra se da je središte uvjetovanja straha, što je proces kojim učimo povezivati ​​određene znakove s opasnošću.

Kada se amigdala aktivira, ona šalje signale drugim dijelovima mozga, uključujući hipotalamus i hipofizu, koji su uključeni u tjelesnu reakciju na stres. Hipotalamus i hipofiza oslobađaju hormone, poput kortizola i adrenalina, koji uzrokuju fizičke simptome straha.

Amigdala također šalje signale u prefrontalni korteks, koji je moždana regija više razine uključena u donošenje odluka i rješavanje problema. Prefrontalni korteks nam pomaže procijeniti prijetnju i odrediti najbolji način djelovanja.

Strah je normalna i zdrava emocija koja ima važnu svrhu. Pomaže nam da izbjegnemo opasnost i da se zaštitimo od ozljeda. Međutim, u nekim slučajevima strah može postati pretjeran ili neodoljiv, te može dovesti do anksioznih poremećaja.

Anksiozni poremećaji su skupina psihičkih bolesti koje karakterizira pretjerani strah ili tjeskoba. Ovi poremećaji mogu uključivati ​​generalizirani anksiozni poremećaj, socijalni anksiozni poremećaj, panični poremećaj i opsesivno-kompulzivni poremećaj.

Smatra se da su anksiozni poremećaji uzrokovani kombinacijom genetskih i okolišnih čimbenika. Ljudi koji imaju obiteljsku povijest anksioznih poremećaja imaju veću vjerojatnost da će ih razviti, a određeni okolišni čimbenici, poput stresa, traume i zlostavljanja, također mogu pridonijeti razvoju ovih poremećaja.

Postoji niz tretmana za anksiozne poremećaje, uključujući terapiju, lijekove i promjene načina života. Terapija može pomoći ljudima da nauče kako upravljati svojom anksioznošću i razviju vještine suočavanja. Lijekovi također mogu biti učinkoviti u smanjenju simptoma tjeskobe. Promjene načina života, poput redovite tjelovježbe, zdrave prehrane i dovoljno sna, također mogu pomoći u smanjenju tjeskobe.