Kako strah utječe na mozak?
Strah je prirodna reakcija na opasnost. To je emocija koju pokreće percipirana prijetnja, a karakterizira je osjećaj tjeskobe, strepnje ili straha. Strah može biti popraćen i fizičkim simptomima, poput ubrzanog rada srca, znojenja i drhtanja.
Mozak igra ključnu ulogu u iskustvu straha. Kada osoba uoči prijetnju, aktivira se amigdala, mala struktura u obliku badema smještena u temporalnim režnjevima mozga. Amigdala je odgovorna za obradu emocija i smatra se da je središte uvjetovanja straha, što je proces kojim učimo povezivati određene znakove s opasnošću.
Kada se amigdala aktivira, ona šalje signale drugim dijelovima mozga, uključujući hipotalamus i hipofizu, koji su uključeni u tjelesnu reakciju na stres. Hipotalamus i hipofiza oslobađaju hormone, poput kortizola i adrenalina, koji uzrokuju fizičke simptome straha.
Amigdala također šalje signale u prefrontalni korteks, koji je moždana regija više razine uključena u donošenje odluka i rješavanje problema. Prefrontalni korteks nam pomaže procijeniti prijetnju i odrediti najbolji način djelovanja.
Strah je normalna i zdrava emocija koja ima važnu svrhu. Pomaže nam da izbjegnemo opasnost i da se zaštitimo od ozljeda. Međutim, u nekim slučajevima strah može postati pretjeran ili neodoljiv, te može dovesti do anksioznih poremećaja.
Anksiozni poremećaji su skupina psihičkih bolesti koje karakterizira pretjerani strah ili tjeskoba. Ovi poremećaji mogu uključivati generalizirani anksiozni poremećaj, socijalni anksiozni poremećaj, panični poremećaj i opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Smatra se da su anksiozni poremećaji uzrokovani kombinacijom genetskih i okolišnih čimbenika. Ljudi koji imaju obiteljsku povijest anksioznih poremećaja imaju veću vjerojatnost da će ih razviti, a određeni okolišni čimbenici, poput stresa, traume i zlostavljanja, također mogu pridonijeti razvoju ovih poremećaja.
Postoji niz tretmana za anksiozne poremećaje, uključujući terapiju, lijekove i promjene načina života. Terapija može pomoći ljudima da nauče kako upravljati svojom anksioznošću i razviju vještine suočavanja. Lijekovi također mogu biti učinkoviti u smanjenju simptoma tjeskobe. Promjene načina života, poput redovite tjelovježbe, zdrave prehrane i dovoljno sna, također mogu pomoći u smanjenju tjeskobe.
