Što je samoosuđivanje?

Samoosuđivanje je negativan mentalni proces u kojem se osoba upušta u pretjeranu i oštru kritiku same sebe, što dovodi do osjećaja neadekvatnosti, krivnje i niskog samopoštovanja. Uključuje fokusiranje na svoje uočene mane, pogreške i nedostatke uz zanemarivanje ili umanjivanje pozitivnih aspekata sebe.

Samoosuđivanje je često ukorijenjeno u negativnom samogovoru, gdje pojedinci vode unutarnji dijalog koji je stalno samokritičan i osuđujući. Ovaj nemilosrdni negativni razgovor o sebi može dovesti do ciklusa samooptuživanja i samokažnjavanja, ometajući osobni rast i emocionalno blagostanje.

Kad se osoba upušta u samoosuđivanje, mogla bi se zadržati na prošlim pogreškama i neuspjesima, povećavajući njihov značaj i promatrajući sebe kao inherentno manjkavu ili nesposobnu. Mogu se držati nerealno visokih standarda, što rezultira stalnim osjećajem neadekvatnosti i razočaranja u vlastite postupke.

Samoosuđivanje također može proizaći iz nepovoljnog uspoređivanja s drugima, što dovodi do zavisti, ljubomore i osjećaja da nismo dovoljno dobri. To može dodatno osnažiti negativnu sliku o sebi i pridonijeti krugu samoosuđivanja.

Važno je prepoznati da svatko griješi i ima slabosti, te da su samosuosjećanje i samoprihvaćanje ključni za osobni rast i emocionalno zdravlje. Prevladavanje samoosuđivanja uključuje izazivanje negativnog govora o sebi, prakticiranje svjesnosti, traženje samoosjećanja i sudjelovanje u aktivnostima koje promiču samopoštovanje i vlastitu vrijednost.