Zašto je došlo do pomaka fokusa zdravstvene skrbi s bolnica na zajednicu?
Prijelaz s zdravstvene skrbi usmjerene na bolnicu na zdravstvenu skrb u zajednici može se pripisati nekoliko čimbenika:
1. Promjenjive zdravstvene potrebe: Kako populacija stari i kronična stanja postaju sve prisutnija, potreba za stalnom, dostupnom i koordiniranom skrbi je sve veća. Modeli zdravstvene skrbi u zajednici prikladniji su za ispunjavanje ovih rastućih potreba.
2. Ograničenje troškova: Bolnice su općenito skuplja sredina za skrb u usporedbi s ustanovama u zajednici. Prebacivanje skrbi na zajednicu može smanjiti troškove uz pružanje visokokvalitetne skrbi.
3. Naglasak na dobrobiti i prevenciji: Modeli zdravstvene skrbi u zajednici često naglašavaju preventivnu skrb, promicanje zdravlja i intervencije u načinu života. Ovaj fokus na dobrobit može pomoći u smanjenju učestalosti i ozbiljnosti kroničnih bolesti, čime se u konačnici smanjuju troškovi zdravstvene skrbi.
4. Preferencije pacijenata: Mnogi pojedinci radije primaju skrb u okruženju zajednice koje je bliže domu i poznatije. Zdravstvena skrb u zajednici može pacijentima pružiti ugodnije i praktičnije iskustvo.
5. Suradnja i integracija: Modeli zdravstvene skrbi u zajednici često uključuju suradnju između različitih pružatelja zdravstvenih usluga, organizacija socijalnih usluga i dionika zajednice. Ovaj integrirani pristup može dovesti do sveobuhvatnije i učinkovitije skrbi.
6. Telezdravstvo i virtualna skrb: Napredak tehnologije, kao što je telezdravstvo, omogućio je pružanje određenih vrsta skrbi na daljinu. To pacijentima omogućuje primanje usluga bez potrebe za čestim posjetima bolnici.
7. Dodjela resursa: Modeli zdravstvene skrbi u zajednici mogu pomoći u učinkovitijoj raspodjeli zdravstvenih resursa pružanjem skrbi tamo gdje je najpotrebnija i može imati najveći učinak.
8. Rješavanje društvenih odrednica zdravlja: Modeli zdravstvene skrbi u zajednici bolje su pozicionirani za rješavanje društvenih odrednica zdravlja, kao što su smještaj, prehrana i socijalna podrška, koji utječu na ukupne zdravstvene ishode.
9. Koordinacija skrbi: Modeli zdravstvene skrbi u zajednici olakšavaju koordinaciju skrbi između različitih pružatelja usluga, osiguravajući da pacijenti dobiju besprijekornu i dosljednu skrb.
10. Povećan angažman pacijenata: Modeli zdravstvene skrbi u zajednici osnažuju pacijente da preuzmu aktivnu ulogu u upravljanju svojim zdravljem i dobrobiti, što može dovesti do boljih ishoda.
11. Dugotrajna njega i starenje: Kako stanovništvo stari, postoji sve veća potreba za uslugama dugotrajne skrbi. Postavke u zajednici često su prikladnije za pružanje ovih usluga u ugodnom i poznatom okruženju.
Pomak prema zdravstvenoj skrbi u zajednici je pružanje pristupačne, sveobuhvatne i isplative skrbi pojedincima u okruženjima koja su u skladu s njihovim preferencijama i potrebama.
