Jesu li imali liječnike kad je počela kuga?

Da, liječnici su postojali za vrijeme kuge. Crna smrt, jedna od najrazornijih pandemija u povijesti čovječanstva, poharala je Europu od 1347. do 1351. godine, usmrtivši procjenjuje se da je 75 do 200 milijuna ljudi. Tijekom tog vremena doista su postojali liječnici poznati kao "liječnici", "liječnici" ili "pijavice" koji su pokušavali liječiti bolesne. Međutim, njihovo razumijevanje kuge i metoda koje su koristili bilo je ograničeno medicinskim znanjem i znanstvenim razumijevanjem tog doba.

1. Liječnici :Liječnici su bili obučeni medicinski stručnjaci koji su studirali medicinu na sveučilištima ili kroz naukovanje kod iskusnog liječnika. Često su imali diplome poput "doktora medicine" (MD) ili "doktora fizike" (D.Phys.). Liječnici su bili upućeni u medicinske teorije tog vremena, kao što su teorija humora i ideja zaraze.

2. Brijači-kirurzi :Osim liječnika, bili su i brijači-kirurzi koji su pružali medicinske usluge. Dok su brijači primarno obavljali poslove poput šišanja i brijanja, nudili su i kirurške usluge, uključujući probijanje čireva, namještanje prijeloma i puštanje krvi. Brijači-kirurzi imali su praktično znanje o anatomiji i kirurškim postupcima, ali je njihova formalna medicinska izobrazba često bila manje opsežna od one liječnika.

3. Narodni iscjelitelji :Osim liječnika, postojali su i narodni iscjelitelji koji su se u liječenju kuge oslanjali na tradicionalna znanja, biljne lijekove i vjerske običaje. Ovi iscjelitelji nisu bili formalno obučeni u medicini, ali su stekli iskustvo kroz lokalne običaje i kulturna vjerovanja.

4. Metode liječenja :Liječenja korištena tijekom kuge varirala su i temeljila su se na prevladavajućem medicinskom shvaćanju tog vremena. Uobičajene prakse uključivale su puštanje krvi, čišćenje i korištenje biljnih lijekova za koje se vjerovalo da imaju ljekovita ili preventivna svojstva. Međutim, te su metode često bile neučinkovite protiv kuge.

5. Ograničeno znanje :Unatoč postojanju liječnika, medicinsko znanje i tehnologija dostupni tijekom ere kuge bili su neadekvatni za učinkovitu borbu protiv bolesti. Tek u kasnijim stoljećima napredak medicinske znanosti, poput teorije klica i razvoja cjepiva, doveo je do boljeg razumijevanja i liječenja zaraznih bolesti poput kuge.