Kako su se ozljede liječile u staroj Grčkoj?
1. Korištenje bilja i prirodnih lijekova: Drevni grčki liječnici bili su dobro upućeni u ljekovita svojstva raznih biljaka i trava. Pripremali bi meleme, obloge i biljne pripravke za liječenje rana, opeklina i drugih ozljeda. Na primjer, koristili su arniku za smanjenje oteklina i upala, kamilicu zbog njezinih antiseptičkih i protuupalnih svojstava te opijum za ublažavanje bolova.
2. Previjanje i njega rane: Drevni grčki liječnici shvaćali su važnost održavanja rana čistima i zaštićenima kako bi se spriječila infekcija. Koristili bi lanene zavoje ili trake od životinjske kože za previjanje rana i vršenje pritiska kako bi zaustavili krvarenje. Također su koristili med kao oblog za rane kako bi pospješili zacjeljivanje i spriječili infekciju.
3. Namještanje prijeloma i iščašenja: Drevni grčki liječnici imali su određena znanja o anatomiji i postavljanju kostiju. Razvili su različite tehnike za smanjenje prijeloma i iščašenja, korištenjem udlaga i trakcijskih naprava. Također su koristili gipsane zavoje od gipsa ili platna natopljenog škrobom ili pčelinjim voskom za imobilizaciju slomljenih udova.
4. Kirurgija: Neki starogrčki liječnici bavili su se kirurgijom, iako je to bilo relativno ograničeno u usporedbi s modernim vremenima. Izvodili su operacije kao što su amputacije, dreniranje apscesa i uklanjanje stranih tijela iz tijela. Kirurški instrumenti bili su rudimentarni i često izrađeni od bronce ili željeza.
5. Puštanje krvi: Puštanje krvi ili flebotomija bila je uobičajena praksa u starogrčkoj medicini. Vjerovalo se da se uklanjanjem "loše" krvi iz tijela mogu izliječiti razne bolesti i ozljede. Liječnici bi koristili lancete kako bi napravili male rezove u venama, obično na ruci ili vratu, i omogućili da krv iscuri.
6. Cupping i scarification: Cupping je uključivao stavljanje grijanih šalica na kožu kako bi se stvorilo usisavanje i izvlačenje nečistoća. Skarifikacija je, s druge strane, bio proces pravljenja malih posjekotina ili ogrebotina na koži kako bi se oslobodile "loše" tvari i pospješilo zacjeljivanje.
7. Vjerski i magijski rituali: Drevna grčka medicina često je bila isprepletena s religijskim vjerovanjima i ritualima. Liječnici bi se ponekad molili bogovima za ozdravljenje ili izvodili određene rituale kako bi otjerali zle duhove za koje se vjerovalo da uzrokuju bolest. Hramovi posvećeni bogovima iscjeliteljima, poput Asklepija, bili su središta liječenja.
Važno je napomenuti da su se medicinske prakse u staroj Grčkoj razlikovale ovisno o razdoblju, lokaciji i pojedinačnim liječnicima. Dok su neki liječnici bili poznati po svojoj stručnosti i vještinama, medicinsko znanje bilo je ograničeno u usporedbi s modernim standardima, a mnogi su se tretmani temeljili na pokušajima i pogreškama.
