Dajete li kisik pacijentu s akutnim moždanim udarom?

U akutnoj fazi moždanog udara terapija kisikom može biti indicirana za bolesnike s hipoksemijom, što se odnosi na smanjenu razinu kisika u krvotoku. Hipoksemija se može pojaviti kod pacijenata s moždanim udarom iz nekoliko razloga, kao što su:

Smanjeni respiratorni pogon:Moždani udar može utjecati na kontrolu mozga nad disanjem, što dovodi do smanjenog respiratornog napora i posljedične hipoventilacije.

Aspiracija:Moždani udar može uzrokovati disfagiju ili poteškoće s gutanjem, što povećava rizik od aspiracije hrane, tekućine ili sekreta u pluća, što rezultira upalom pluća i hipoksemijom.

Plućni edem:Moždani udar može dovesti do neurogenog plućnog edema, stanja u kojem se višak tekućine nakuplja u plućima, ometajući izmjenu kisika i uzrokujući hipoksemiju.

Zatajenje desnog srca:Moždani udar također može utjecati na srce, što dovodi do zatajenja desnog srca, što može dodatno pogoršati oksigenaciju.

Stoga bi terapija kisikom mogla biti potrebna za održavanje odgovarajuće razine kisika i sprječavanje komplikacija povezanih s hipoksemijom. Kisik se obično primjenjuje putem nosne kanile, maske za lice ili drugih uređaja, ovisno o stanju pacijenta i potrebama za oksigenacijom.

Dok je terapija kisikom često indicirana u bolesnika s akutnim moždanim udarom i hipoksemijom, važno je titrirati davanje kisika kako bi se održale ciljane razine zasićenja kisikom i izbjegla hiperoksija (pretjerana razina kisika). Dugotrajna ili pretjerana terapija kisikom može dovesti do mogućih štetnih učinaka, uključujući apsorpcijsku atelektazu (kolaps plućnih jedinica) i povećani oksidativni stres.

Stoga kisik treba davati oprezno, a redovito praćenje zasićenja kisikom i klinička procjena ključni su za usmjeravanje terapije kisikom i osiguranje optimalnih ishoda u bolesnika s akutnim moždanim udarom.