Kako reumatoidni artritis može utjecati na dojenče?
Reumatoidni artritis (RA) je kronični upalni autoimuni poremećaj koji prvenstveno zahvaća zglobove. Iako se obično javlja kod odraslih, može pogoditi i djecu, uključujući dojenčad. Evo kako RA može utjecati na dojenče:
1. Juvenilni idiopatski artritis (JIA):
Dojenčad može razviti specifičan tip RA poznat kao juvenilni idiopatski artritis (JIA). JIA je autoimuna bolest koja pogađa djecu mlađu od 16 godina. Može se pojaviti u različitim oblicima, uključujući poliartikularni JIA, koji zahvaća pet ili više zglobova.
2. Zajedničko sudjelovanje:
RA u dojenčadi može uzrokovati upalu u zglobovima, što dovodi do oticanja, boli, topline i ukočenosti. Zahvaćeni zglobovi mogu izgledati crveni i osjetljivi na dodir. Dojenčad može imati poteškoća s kretanjem ili podnošenjem težine na zahvaćene zglobove, što može spriječiti njihov fizički razvoj i pokretljivost.
3. Problemi s rastom:
Upala uzrokovana RA može ometati rast kostiju u dojenčadi. Može utjecati na ploče rasta koje su odgovorne za produljenje kostiju. To može dovesti do zastoja u rastu i nerazmjerne duljine udova.
4. Sistemski simptomi:
Dojenčad s RA također može doživjeti sustavne simptome, poput vrućice, umora, gubitka apetita i razdražljivosti. Ovi simptomi mogu poremetiti njihovu opću dobrobit i rast.
5. Komplikacije oka:
RA u dojenčadi ponekad može dovesti do komplikacija oka, osobito uveitisa. Uveitis je upala uvee, srednje ovojnice oka. Simptomi mogu uključivati bol u očima, crvenilo, osjetljivost na svjetlost i zamagljen vid.
6. Vaskulitis:
U teškim slučajevima, RA može uzrokovati vaskulitis, što je upala krvnih žila. Vaskulitis može utjecati na različite organe i tkiva, što dovodi do komplikacija kao što su kožni osip, oštećenje organa i zaostajanje u razvoju.
7. Razmatranja liječenja:
Liječenje RA u dojenčadi zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje pedijatre, reumatologe i druge stručnjake. Mogućnosti liječenja mogu uključivati lijekove za smanjenje upale, strategije za ublažavanje boli, fizikalnu terapiju i radnu terapiju kako bi se dojenčadi pomoglo u održavanju pokretljivosti i funkcije zglobova.
Za novorođenčad za koju se sumnja da ima RA ključno je odmah dobiti liječničku pomoć kako bi se spriječile dugoročne komplikacije i optimizirao njihov rast i razvoj. Rana dijagnoza i odgovarajuće liječenje mogu značajno poboljšati ishode i kvalitetu života dojenčadi oboljele od RA.