Opišite izmjenu plinova u plućima?
Ovdje je detaljan pogled na proces izmjene plinova u plućima:
Inspiracija (udah)
1. Dijafragma i interkostalni mišići se kontrahiraju :Kada udišete, dijafragma (mišić u obliku kupole koji razdvaja pluća i trbuh) se steže i pomiče prema dolje. Istovremeno, interkostalni mišići između rebara također se kontrahiraju, podižući prsni koš.
2. Širenje pluća :Kao rezultat ovih mišićnih kontrakcija, prsna šupljina se povećava u volumenu, uzrokujući pad intratorakalnog tlaka (unutar prsnog koša). To stvara razliku tlaka između atmosfere i pluća, omogućujući protok zraka u pluća.
3. Zrak ulazi u pluća :Gradijent tlaka uzrokuje protok zraka iz atmosfere, bogatog kisikom, kroz dušnik (dušnik), zatim kroz bronhijalne cijevi i na kraju u sićušne zračne vrećice pluća koje se nazivaju alveole.
Izmjena plinova u alveolama
1. Alveolarna struktura :Alveole su strukture tankih stijenki, poput grožđa s velikom mrežom kapilara (sićušnih krvnih žila) koje ih okružuju. To osigurava veliku površinu za učinkovitu izmjenu plina.
2. Difuzija :Zbog razlike u koncentracijama plina, kisik iz alveola kreće se niz gradijent koncentracije u krvotok. Istovremeno, ugljični dioksid, otpadni proizvod iz stanica, difundira iz krvi u alveole.
Izdisaj (izdisaj)
1. Opuštanje mišića :Nakon udisaja, dijafragma i interkostalni mišići se opuštaju. Sile koje su držale prsnu šupljinu proširenom smanjuju se, uzrokujući povlačenje prsnog koša i pluća u svoje položaje mirovanja.
2. Smanjenje volumena pluća :Kako se volumen prsne šupljine smanjuje, tlak unutar pluća raste iznad atmosferskog tlaka. To uzrokuje izbacivanje zraka iz pluća, koji je sada bogat ugljičnim dioksidom i osiromašen kisikom.
3. Zrak izlazi iz pluća :Izdahnuti zrak, koji sadrži veću koncentraciju ugljičnog dioksida i nižu koncentraciju kisika u usporedbi s udahnutim zrakom, izlazi iz tijela kroz bronhije, dušnik te usta ili nos.
Ovaj ciklus udisaja i izdisaja osigurava kontinuiranu izmjenu kisika i ugljičnog dioksida između pluća i krvotoka, opskrbljujući kisikom tjelesne stanice i uklanjajući otpadni ugljični dioksid. To je omogućeno strukturnim i fiziološkim prilagodbama dišnog sustava kako bi se povećala učinkovitost izmjene plinova.