Relaps/refraktorni višestruki Kako se mijenja liječenje
1. Terapija druge linije: Jednom kada pacijentov MM postane otporan na terapiju prve linije, prelazi se na opcije liječenja druge linije. Ove opcije često uključuju različite kombinacije lijekova, uključujući nove lijekove, ciljane terapije i imunomodulatorne lijekove. Izbor specifičnih sredstava ovisi o individualnim okolnostima pacijenta i prethodnim linijama terapije koje je primio.
2. Kombinirane terapije: Kod recidivirajućeg/refraktornog MM-a liječnici često koriste kombinirane terapije umjesto da se oslanjaju na pojedinačne lijekove. Kombinacija različitih lijekova koji djeluju kroz različite mehanizme može poboljšati ukupnu učinkovitost i prevladati otpor koji se mogao razviti tijekom ranijih tretmana.
3. Inhibitori proteasoma (PI): Inhibitori proteasoma su klasa lijekova koji se obično koriste u drugoj liniji i kasnijim terapijama za MM. Primjeri PI uključuju bortezomib (Velcade) i karfilzomib (Kyprolis). Ovi lijekovi blokiraju funkciju proteasoma, staničnog mehanizma koji razgrađuje proteine, što dovodi do smrti stanica mijeloma.
4. Imunomodulacijski lijekovi (IMiD): IMiD, kao što su lenalidomid (Revlimid) i pomalidomid (Pomalyst), često se koriste u relapsiranoj/refraktornoj MM. Moduliraju odgovor imunološkog sustava na mijelom, povećavajući sposobnost tijela da prepozna i napadne stanice raka.
5. Monoklonska antitijela: Monoklonska protutijela, kao što su daratumumab (Darzalex) i elotuzumab (Empliciti), dizajnirana su za ciljanje specifičnih proteina izraženih na površini stanica mijeloma. Ti se lijekovi vežu za stanice raka i potiču imunološki sustav da ih uništi.
6. Transplantacija matičnih stanica (SCT): Za pacijente koji ispunjavaju uvjete i dovoljno su sposobni, SCT se može razmotriti u relapsiranoj/refraktornoj MM. To uključuje uzimanje zdravih matičnih stanica od pacijenta ili donora i njihovo ponovno presađivanje nakon kemoterapije visokim dozama i/ili terapije zračenjem. SCT ima za cilj eliminirati preostale stanice mijeloma i osigurati dugoročnu kontrolu bolesti.
7. Novi pristupi liječenju: Istraživanja koja su u tijeku nastavljaju istraživati nove terapijske strategije za relapsirane/refraktorne MM, uključujući terapije temeljene na imunološkom sustavu (npr. terapiju T-stanicama himernog antigenskog receptora ili terapiju T-stanicom CAR), inhibitore histonske deacetilaze (HDACi) i sredstva koja ciljaju specifične molekularni putevi uključeni u rast i preživljavanje stanica mijeloma.
8. Potporna njega: Uz specifične tretmane za MM, mjere suportivne skrbi su ključne za upravljanje simptomima, sprječavanje komplikacija i poboljšanje kvalitete života pacijenta. Te mjere mogu uključivati liječenje boli, transfuzije krvi, prevenciju infekcija i psihološku podršku.
Važno je napomenuti da su planovi liječenja recidivirajućeg/refraktornog MM-a vrlo individualizirani, a liječnici prilagođavaju pristup na temelju čimbenika kao što su pacijentov odgovor na prethodne terapije, cjelokupno zdravstveno stanje i podnošljivost liječenja. Provode se redoviti nadzor i procjene kako bi se utvrdila učinkovitost liječenja i sukladno tome prilagodio plan.
