Zašto je moguće imati samo jedan bubreg?
Iako je moguće živjeti samo s jednim bubregom, ljudi se obično rađaju s dva bubrega. Postoji nekoliko mogućih scenarija u kojima osoba može završiti sa samo jednim funkcionalnim bubregom:
1. Nefrektomija :Kirurški zahvat za uklanjanje bolesnog ili oštećenog bubrega može postati neophodan. Stanja poput ozbiljne traume, infekcija, blokada ili određenih bolesti mogu zahtijevati nefrektomiju, ostavljajući osobu sa samo jednim funkcionalnim bubregom.
2. Donacija bubrega :Donacija živog bubrega je čin velikodušnosti gdje jedna osoba donira zdravi bubreg osobi u potrebi. Donator nastavlja živjeti normalan život sa samo jednim bubregom.
3. Urođene abnormalnosti :U rijetkim slučajevima, pojedinci se mogu roditi sa stanjem koje se zove renalna ageneza, gdje se jedan bubreg ne razvija. Ova se anomalija može pojaviti tijekom embrionalnog razvoja i rezultirati time da osoba od rođenja ima samo jedan funkcionalni bubreg.
4. Zatajenje bubrega :Kronična bubrežna bolest (CKD) može s vremenom postupno pogoršati funkciju bubrega. Ako oba bubrega zakažu, a osoba se ne podvrgne dijalizi ili ne primi transplantaciju bubrega, možda će morati živjeti s jednim bubregom koji funkcionira.
5. Autoimune bolesti :Autoimuni poremećaji kao što su lupus i vaskulitis ponekad mogu dovesti do upale i oštećenja bubrega. U određenim slučajevima, jedan bubreg može biti ozbiljnije pogođen, što može dovesti do njegovog uklanjanja ili oslabljene funkcije, ostavljajući drugi bubreg da preuzme više posla.
Život s jednim bubregom ne znači nužno ozbiljne zdravstvene posljedice. Preostali bubreg može se prilagoditi i nadoknaditi gubitak povećanjem svoje funkcije i opterećenja. Redovito praćenje i medicinska skrb ključni su za osiguranje zdravlja i pravilnog funkcioniranja jednog bubrega.
