Kako streptokok vara imunološki sustav?
Molekularna mimikrija: Streptococcus proizvodi proteine i antigene koji su vrlo slični ljudskim tkivima. Ova sličnost omogućuje bakterijama da se kamufliraju, što imunološkim stanicama otežava razlikovanje između sebe i ne-sebe. Oponašanjem ljudskih proteina, Streptococcus može izbjeći prepoznavanje i ciljano uništavanje od strane imunološkog sustava.
Stvaranje biofilma: Streptococcus može formirati zaštitne zajednice stanica, poznate kao biofilmovi, koji ih štite od imunološkog napada. Ovi biofilmovi djeluju kao fizičke barijere koje ograničavaju pristup imunoloških stanica i antitijela bakterijama. Unutar biofilmova, stanice Streptococcusa otpornije su i bolje se odupiru imunološkoj obrani.
Izlučivanje faktora virulencije: Streptococcus luči različite faktore virulencije koji izravno ometaju rad imunološkog sustava. Ti čimbenici uključuju enzime, toksine i superantigene koji ometaju normalno funkcioniranje imunoloških stanica. Na primjer, neki streptokokni enzimi mogu razgraditi antitijela i proteine komplementa, smanjujući sposobnost domaćina da eliminira bakterije.
Superantigeni: Streptokokni superantigeni snažni su toksini koji mogu aktivirati veliki udio T stanica, što dovodi do pretjeranog i nekontroliranog imunološkog odgovora. Superantigeni se vežu i za T-stanice i za stanice koje predstavljaju antigen (APC) izvan normalnog procesa prepoznavanja antigena, uzrokujući raširenu aktivaciju T-stanica i otpuštanje citokina. Ovaj neregulirani imunološki odgovor može doprinijeti teškim i sustavnim infekcijama.
Inhibicija fagocitoze: Streptococcus može proizvoditi tvari koje ometaju fagocitozu, proces kojim imunološke stanice, poput neutrofila i makrofaga, gutaju i uništavaju strane čestice. Inhibicijom fagocitoze, Streptococcus može izbjeći imunološku detekciju i uništenje.
Protuupalni odgovori: Streptococcus može manipulirati imunološkim odgovorom domaćina potičući protuupalno stanje. Bakterije oslobađaju čimbenike koji suzbijaju proizvodnju proupalnih citokina, koji inače aktiviraju i usmjeravaju imunološke stanice na mjesto infekcije. Prigušivanjem upalnog odgovora, Streptococcus može smanjiti imunološki nadzor i olakšati njegovo širenje unutar domaćina.
Ove strategije imunološke evazije omogućuju Streptococcusu uspostavljanje i održavanje infekcija u domaćinu, uzrokujući niz bolesti, uključujući tonzilitis, faringitis, šarlah i invazivnije infekcije poput streptokoknog sindroma toksičnog šoka (STSS). Razumijevanje mehanizama pomoću kojih Streptococcus prevari imunološki sustav ključno je za razvoj učinkovite prevencije i strategija liječenja streptokoknih infekcija.
