Je li toplina ili hladnoća bolja za oštećenje živaca?
Za neke akutne ozljede mekog tkiva, kao što je istegnuće mišića, terapija hladnoćom djeluje najbolje jer pomaže u smanjenju upale i otupljenja boli. Nakon 48 do 72 sata (kada su značajna upala i oteklina pod kontrolom), toplinska terapija često djeluje najbolje jer povećava cirkulaciju i pomaže opuštanju mišića.
Za poremećaje kronične boli, kao što je išijas, toplinska terapija također je često korisna jer može poboljšati protok krvi i smanjiti grčeve mišića.
Neke vrste oštećenja živaca mogu biti uzrokovane kroničnom konstriktivnom kompresijom, kao što je sindrom karpalnog tunela. Za ovu vrstu oštećenja živaca prikladnija je terapija hladnoćom jer toplina može povećati oteklinu oko stisnutih živaca, što može dovesti do pogoršanja simptoma.
Postoje neki slučajevi u kojima i toplinska i hladna terapija mogu biti od pomoći, na primjer, kada postoje i upalne (akutne) i neupalne (kronične) značajke oštećenja živaca. U takvim slučajevima možda bi bilo najbolje provesti terapiju hladnoćom za akutnu ili upalnu fazu ozljede, nakon čega slijedi terapija toplinom nakon što su upala i oteklina pod kontrolom.
Toplina se nikada ne smije primijeniti na otvorenu ranu neuropatije, jer može biti štetna za zacjeljivanje tkiva.
