Koja je patofiziologija normalnog spontanog vaginalnog poroda?

Normalni spontani vaginalni porođaj je fiziološki proces koji uključuje složene interakcije između faktora majke i fetusa. Proces se može podijeliti u tri faze:

1. Proširenje i brisanje cerviksa:

- Proširenje: Cerviks, koji je inače zatvoren tijekom trudnoće, počinje se širiti ili otvarati kako bi omogućio prolaz djetetovoj glavici. Ovaj proces je posredovan otpuštanjem hormona, uključujući oksitocin, koji stimuliraju kontrakcije mišića maternice. Kontrakcije vrše pritisak na grlić maternice, uzrokujući njegovo stanjivanje i postupno širenje.

- Brisanje: Kako se grlić maternice širi, on se stanji ili briše. To se događa kada se donji dio maternice, poznat kao donji segment maternice, rasteže i povlači cerviks prema gore. Brisanje se izražava u postotku, pri čemu 100% brisanja označava potpuno stanjivanje i širenje cerviksa.

2. Spuštanje i izbacivanje ploda:

- Nakon što je cerviks potpuno raširen i izbrisan, fetus se počinje spuštati u porođajni kanal ili vaginu. Tome pridonose stalne kontrakcije maternice i sila trbušnih mišića majke tijekom guranja.

- Kako se fetus spušta, glava se zahvaća s kostima zdjelice i rotira u optimalan položaj za porod. To obično uključuje okretanje bebine glave tako da je lice okrenuto prema majčinim leđima.

- Fetus se zatim nastavlja spuštati i na kraju biva izbačen iz vagine, dovršavajući proces poroda.

3. Porođaj posteljice:

- Nakon što se beba rodi, posteljica, koja je tijekom trudnoće davala hranu i kisik fetusu, odvaja se od stijenke maternice.

- Ponovo se javljaju blage kontrakcije maternice, što dovodi do izbacivanja posteljice kroz rodnicu. To je poznato kao treća faza porođaja.

Trajanje normalnog spontanog vaginalnog poroda može uvelike varirati među ženama, na što utječu čimbenici kao što su fizičko stanje majke, položaj i veličina fetusa te snaga i koordinacija kontrakcija maternice.