Postojanost vizije kako se to odnosi na film?
Postojanost vida je optička iluzija koja se javlja kada niz nepokretnih slika prikazanih u brzom slijedu izgleda kao kontinuirana pokretna slika. Ovaj fenomen prvi je opisao belgijski fizičar Joseph Plateau 1832. godine.
Postojanost vida temelj je svih pokretnih slika, uključujući film i video. Kada filmski projektor projicira niz nepokretnih slika na zaslon brzinom od 24 sličice u sekundi, čini se da se slike stapaju i stvaraju iluziju neprekidnog kretanja.
Isti princip se koristi u videu, gdje se serija nepokretnih slika prikazuje na ekranu brzinom od 30 ili 60 sličica u sekundi. Što je brži broj sličica u sekundi, to će pokret biti glatkiji.
Postojanost vida također je odgovorna za efekt kotača vagona, gdje se čini da se žbice kotača vagona pomiču unatrag dok se kotač zapravo okreće prema naprijed. Ova se iluzija događa jer mozak nakratko zadržava sliku žbica u njihovom prethodnom položaju, čak i nakon što se kotač pomakne.
Postojanost vizije je fascinantan fenomen koji je korišten za stvaranje nekih od najčudesnijih i najzanimljivijih iskustava u ljudskoj povijesti. Od ranih dana filma do najnovijih dostignuća u virtualnoj stvarnosti, postojanost vizije igrala je ključnu ulogu u oživljavanju slika.
Evo nekoliko dodatnih činjenica o postojanosti vida:
* Ljudsko oko može uočiti slike koje se prikazuju samo 1/25 sekunde.
* Kritična frekvencija spajanja (CFF) minimalna je brzina kadrova pri kojoj se niz fotografija čini kontinuiranim. CFF se razlikuje od osobe do osobe, ali obično iznosi oko 24 sličice u sekundi.
* Postojanost vida može se koristiti za stvaranje raznih optičkih iluzija, kao što je efekt kotača kola i naknadni učinak kretanja.
* Postojanost vida temeljno je načelo svih pokretnih slika, uključujući film, video i animaciju.
