Kako nastaju kapci?

Formiranje vjeđa, također poznato kao morfogeneza vjeđa, složen je proces koji se događa tijekom embrionalnog razvoja i uključuje različite interakcije između više tkiva i struktura. Ovdje je pregled koraka uključenih u formiranje kapaka:

1. Embrionalni nabori :Tijekom ranih faza razvoja, lice embrija sastoji se od oteklina koje se nazivaju facijalne izbočine. Kako te izbočine rastu, počinju se savijati i stvaraju različite strukture lica, uključujući kapke.

2. Formiranje kapaka i palpebralne fisure :Donji kapak nastaje kao rezultat rasta maksilarne prominencije prema dolje, dok gornji kapak nastaje rastom frontalne prominencije prema dolje. Kako se ove izbočine približavaju jedna drugoj, između njih se pojavljuje prostor poznat kao palpebralna fisura.

3. Fuzija epitelnih slojeva :Rubovi gornjeg i donjeg kapka sastoje se od dva sloja epitela, unutarnjeg sloja (ektoderma) i vanjskog sloja (površinskog ektoderma). Tijekom razvoja vjeđa ti se slojevi međusobno stapaju stvarajući epitelnu ovojnicu vjeđa.

4. Diferencijacija Meibomovih žlijezda :Meibomove žlijezde su male lojne žlijezde smještene unutar rubova kapaka. Razvijaju se iz specijaliziranih ektodermalnih stanica i igraju ključnu ulogu u proizvodnji uljaste tvari koja pomaže u podmazivanju površine oka i sprječava njegovo isušivanje.

5. Razvoj tarzalnih ploča :Unutar očnih kapaka nalaze se tanke pločice vezivnog tkiva koje se nazivaju tarzalne pločice. Ove pločice kapcima pružaju njihovu strukturu i potporu, pomažu zadržati oblik kapaka i sprječavaju njihovo upadanje prema unutra.

6. Formiranje trepavica (trepavica) :Trepavice se formiraju uz rubove kapaka dok se kapci nastavljaju razvijati. Nastaju iz folikula dlake ruba kapaka.

7. Zatvaranje i ponovno otvaranje :U početku su kapci embrija spojeni, stanje koje se naziva adhezija kapaka ili embrionalni ankiloblefaron. Kako razvoj napreduje, kapci se postupno ponovno otvaraju, otkrivajući palpebralnu fisuru i izlažući oči.

Važno je napomenuti da je razvoj vjeđa precizno orkestriran proces na koji mogu utjecati različiti genetski i okolišni čimbenici. Abnormalnosti u razvoju vjeđa mogu rezultirati različitim stanjima vjeđa, kao što su malformacije vjeđa, povlačenje vjeđa ili ptoza (spuštanje) vjeđa.