Kako bi psihoanalitička teorija objasnila kako pojedinac može razviti alkoholizam?
Prema ovoj teoriji, alkoholizam može biti manifestacija nesvjesnih sukoba ukorijenjenih u iskustvima ranog djetinjstva i fiksacija na određenim psihoseksualnim stupnjevima razvoja.
Evo kako Psihoanalitička teorija objašnjava mogući razvoj alkoholizma:
1. Fiksacija u oralnoj fazi:
- Pojedinci fiksirani na oralnu fazu mogu tražiti oralno zadovoljstvo kroz prekomjerno pijenje kao zamjenu za nezadovoljene potrebe za utjehom i njegom.
2. Neriješeni sukobi:
- Neriješeni sukobi povezani s traumama iz djetinjstva ili nezadovoljenim emocionalnim potrebama mogu navesti pojedince da koriste alkohol kao sredstvo za bijeg ili suočavanje s temeljnim psihološkim stresom.
3. Obrambeni mehanizmi:
- Alkohol se može koristiti kao obrambeni mehanizam za upravljanje neugodnim emocijama, poput tjeskobe, depresije ili krivnje. Pomaže privremeno smanjiti emocionalnu nelagodu, ali pojačava ovisnost o alkoholu.
4. Regresija:
- Konzumacija alkohola može dovesti do regresije u ranije psihoseksualne faze, što rezultira gubitkom kontrole i impulzivnim ponašanjem, uključujući prekomjerno pijenje.
5. Samokažnjavanje:
- Neki se pojedinci mogu uključiti u samodestruktivna ponašanja poput alkoholizma kao oblik nesvjesnog samokažnjavanja zbog skrivenih osjećaja krivnje ili neadekvatnosti.
6. Identifikacija s roditeljem alkoholičarom:
- Pojedinci mogu razviti alkoholizam kao način poistovjećivanja s roditeljem alkoholičarom ili kao način izražavanja neriješenih sukoba povezanih s njihovim roditeljskim odnosima.
Psihoanalitička teorija sugerira da alkoholizam može biti simptom dubljih psiholoških sukoba i da je rješavanje ovih temeljnih problema ključno za učinkovito liječenje i oporavak.
