Kako se medicinski model invaliditeta odražava na pružanje usluga?
1. Usredotočite se na pojedinačne nedostatke: Medicinski model fokusiran je na oštećenja ili nedostatke pojedinca, a ne na njihovu snagu i sposobnosti. To može dovesti do uske usredotočenosti na rehabilitaciju i liječenje te nedostatka pozornosti na druge aspekte života pojedinca, kao što su njegove socijalne i emocionalne potrebe.
2. Paternalizam: Medicinski model može dovesti do paternalističkog pristupa pružanju usluga, gdje stručnjaci donose odluke za osobe s invaliditetom bez njihovog doprinosa ili pristanka. To može obespraviti osobe s invaliditetom i spriječiti ih da imaju kontrolu nad vlastitim životima.
3. Stigma i diskriminacija: Medicinski model može pridonijeti stigmi i diskriminaciji osoba s invaliditetom. To je zato što invaliditet prikazuje kao nešto negativno što treba popraviti ili izliječiti. To može dovesti do toga da osobe s invaliditetom budu isključene iz društva i da im se uskrate prilike za obrazovanje, zapošljavanje i sudjelovanje u društvu.
4. Ograničen pristup uslugama: Medicinski model može ograničiti pristup uslugama za osobe s invaliditetom. To je zato što često dovodi do fokusiranja na skupe, specijalizirane usluge koje nisu dostupne svima. Kao rezultat toga, mnoge osobe s invaliditetom ostaju bez podrške koja im je potrebna za samostalan život i potpuno sudjelovanje u društvu.
5. Nedostatak fokusa na prevenciji: Medicinski model usmjeren je na liječenje invaliditeta nakon što se dogodi, umjesto da ga spriječi da se uopće dogodi. To može dovesti do propuštenih prilika za ranu intervenciju i prevenciju, što bi moglo uštedjeti novac i poboljšati ishode za osobe s invaliditetom.
6. Fokus na lijek: Medicinski model stavlja naglasak na izlječenje invaliditeta, što nije uvijek moguće ili primjereno. To može dovesti do nerealnih očekivanja i razočaranja za osobe s invaliditetom i njihove obitelji.
7. Ograničena uloga osoba s invaliditetom: Medicinski model često isključuje osobe s invaliditetom iz donošenja odluka o vlastitoj skrbi i uslugama. To može obespraviti osobe s invaliditetom i spriječiti ih da potpuno sudjeluju u društvu.
8. Nedostatak podrške obiteljima: Medicinski model često ne uspijeva pružiti podršku obiteljima osoba s invaliditetom. To može dovesti do stresa i izolacije obitelji te im može otežati brigu o svojim najmilijima.
Alternativni modeli invaliditeta
Postoji niz alternativnih modela invaliditeta koji dovode u pitanje medicinski model. Ti modeli uključuju društveni model, model ljudskih prava i biopsihosocijalni model. Ovi modeli na invaliditet gledaju kao na društveni konstrukt, a ne kao na medicinski problem, te naglašavaju važnost uključivanja, sudjelovanja i osnaživanja osoba s invaliditetom.
Ovi alternativni modeli imaju brojne implikacije na pružanje usluga, uključujući:
1. Usredotočite se na snage i sposobnosti: Alternativni modeli invaliditeta fokusiraju se na snage i sposobnosti osoba s invaliditetom, a ne na njihove nedostatke. To može dovesti do holističkog pristupa pružanju usluga, koji se bavi fizičkim, emocionalnim, društvenim i intelektualnim potrebama pojedinca.
2. Osnaživanje: Alternativni modeli invaliditeta naglašavaju važnost osnaživanja osoba s invaliditetom. To se može učiniti pružanjem informacija i podrške, te uključivanjem osoba s invaliditetom u donošenje odluka o vlastitoj skrbi i uslugama.
3. Uključivanje: Alternativni modeli invaliditeta promiču uključivanje osoba s invaliditetom u sve aspekte društva. To uključuje obrazovanje, zapošljavanje, društvene aktivnosti i donošenje odluka.
4. Prevencija: Alternativni modeli invaliditeta usmjereni su na prevenciju, kao i na liječenje. To se može učiniti rješavanjem društvenih i okolišnih čimbenika koji mogu pridonijeti invalidnosti.
5. Podrška obiteljima: Alternativni modeli invaliditeta pružaju podršku obiteljima osoba s invaliditetom. To može pomoći u smanjenju stresa i izolacije, a obiteljima može olakšati brigu o svojim voljenima.
