Kakvu ulogu imaju stanice u sprječavanju probave u želucu?
1. Stanice sluzi (vrčaste stanice):
- Unutarnja sluznica želuca, poznata kao želučana sluznica, sastoji se od brojnih stanica sluznice ili vrčastih stanica.
- Ove stanice izlučuju gustu, viskoznu tvar zvanu mucin, koja stvara zaštitni sloj na površini sluznice želuca.
- Ovaj sloj sluzi djeluje kao fizička barijera, sprječava probavne enzime i klorovodičnu kiselinu da dođu u izravan kontakt i oštete želučane stanice.
2. Epitelne stanice:
- Želučana sluznica također se sastoji od specijaliziranih epitelnih stanica koje međusobno tvore čvrst spoj, stvarajući snažnu barijeru.
- Ove epitelne stanice izlučuju dodatne zaštitne tvari poput iona bikarbonata, koji pomažu neutralizirati visoko kiselu okolinu želuca.
3. Parijetalne stanice:
- Parijetalne stanice odgovorne su za lučenje klorovodične kiseline (HCl) u lumen želuca kako bi pomogle u probavi hrane.
- Međutim, te stanice sudjeluju i u zaštiti želučane sluznice od samoprobave.
- Oni proizvode tvar koja se zove unutarnji faktor, a koja je neophodna za apsorpciju vitamina B12 u tankom crijevu.
- Vitamin B12 neophodan je za proizvodnju crvenih krvnih stanica i pravilan rad živčanog sustava.
4. Enteroendokrine stanice:
- Želučana sluznica sadrži specijalizirane enteroendokrine stanice koje proizvode hormone kao odgovor na različite podražaje, uključujući prisutnost hrane i promjene pH razine.
- Ovi hormoni, poput gastrina i somatostatina, pomažu u regulaciji izlučivanja želučanih sokova, osiguravajući ravnotežu između probavne aktivnosti i zaštite.
5. Matične stanice:
- Sluznica želuca ima visoku stopu izmjene, pri čemu se stanice neprestano odbacuju i zamjenjuju.
- Matične stanice smještene na dnu želučanih jamica dijele se i diferenciraju u nove epitelne stanice, obnavljajući sluznicu i održavajući njen integritet.
Osim ovih staničnih mehanizama, želudac također ima koristi od prisutnosti prostaglandina, tvari sličnih hormonima koje pomažu regulirati protok krvi i štite sluznicu.
Radeći zajedno, ove stanične komponente i zaštitni mehanizmi stvaraju dinamičku barijeru koja štiti želudac od surovog okruženja u kojem treba funkcionirati, a istodobno osigurava učinkovitu probavu unesene hrane.