Zašto se dijabetes melitus klasificira kao imunokompromitirana bolest?
Hiperglikemija:Kronično visoke razine šećera u krvi, obilježje dijabetesa, mogu oslabiti funkciju različitih imunoloških stanica, uključujući neutrofile, makrofage i limfocite. Ovo oštećenje smanjuje sposobnost tijela da se bori protiv infekcija.
Promijenjena funkcija imunoloških stanica:Dijabetes može promijeniti proizvodnju i funkciju citokina, koji su signalne molekule koje reguliraju imunološke odgovore. Ova disregulacija može utjecati na komunikaciju između imunoloških stanica, što dovodi do oslabljenog imunološkog odgovora.
Povećan rizik od infekcija:Osobe s dijabetesom su osjetljivije na infekcije, kao što su bakterijske, gljivične i virusne infekcije. Ovaj povećani rizik djelomično je posljedica oslabljene imunološke funkcije uzrokovane dijabetesom.
Loše zacjeljivanje rana:Dijabetes također može dovesti do lošeg zacjeljivanja rana, budući da visoke razine šećera u krvi mogu ugroziti migraciju imunoloških stanica i stvaranje novih krvnih žila na mjestu rane, ometajući prirodni proces zacjeljivanja tijela.
Autoimuni poremećaji:Osobe s dijabetesom tipa 1 često imaju autoimuno stanje koje se naziva autoimuni tiroiditis, što dodatno doprinosi disregulaciji imunološkog sustava.
Iako sam dijabetes nije klasificiran kao bolest imunodeficijencije, njegovi učinci na imunološki sustav mogu povećati rizik od infekcija, otežati zacjeljivanje rana i doprinijeti razvoju autoimunih poremećaja. Stoga je važno da osobe s dijabetesom poduzmu dodatne mjere opreza kako bi spriječile infekcije i kontrolirale razinu šećera u krvi kako bi smanjile utjecaj dijabetesa na njihov imunološki sustav.