Koji su fiziološki mehanizmi uključeni u polidipsiju, poliuriju i polifagiju dijabetes melitus?

Polidipsija, poliurija i polifagija tri su glavna znaka i simptoma dijabetes melitusa, skupine metaboličkih poremećaja karakteriziranih hiperglikemijom. Oni su rezultat odgovora tijela na povišenu razinu glukoze u krvi. Istražimo fiziološke mehanizme uključene u svaku od ovih manifestacija:

1. Polidipsija (pretjerana žeđ):

- Povišena glukoza u krvi: Kada razina glukoze u krvi raste (hiperglikemija), tijelo pokušava razrijediti koncentraciju glukoze povećanjem unosa tekućine. To potiče žeđ, što dovodi do polidipsije.

- Osmotska diureza: Visoke razine glukoze u krvi uzrokuju osmotski učinak, povlačeći vodu iz tkiva u krvotok. To razrjeđuje krv, smanjujući njenu osmolalnost. Bubrezi reagiraju izlučivanjem više urina kako bi održali normalnu osmolarnost krvi. Ovaj proces, poznat kao osmotska diureza, dovodi do povećane proizvodnje urina (poliurija).

- Dehidracija: Poliurija i rezultirajući gubitak tekućine mogu dovesti do dehidracije, dodatno stimulirajući žeđ i doprinoseći polidipsiji.

2. Poliurija (pretjerano izlučivanje urina):

- Osmotska diureza: Kao što je ranije spomenuto, hiperglikemija uzrokuje osmotsku diurezu, što dovodi do povećanog izlučivanja urina.

- Poremećeno djelovanje inzulina: Inzulin olakšava unos glukoze u stanice, omogućujući im da je koriste za energiju. Kod dijabetesa, inzulinska rezistencija ili nedostatak inzulina otežava korištenje glukoze, što dovodi do visokih razina glukoze u krvi. To rezultira trajnom osmotskom diurezom i poliurijom.

3. Polifagija (pretjerana glad):

- Povećana potrošnja energije: Dijabetes melitus može dovesti do povećane potrošnje energije zbog nekoliko čimbenika, uključujući oslabljenu iskorištenost glukoze i povećan bazalni metabolizam. To dovodi do toga da tijelu treba više energije, što dovodi do povećane gladi i polifagije.

- Nedostatak inzulina: Nedostatak inzulina utječe i na regulaciju apetita i sitosti. Ometa normalan mehanizam povratne sprege koji signalizira sitost, zbog čega se pojedinci osjećaju gladnije čak i nakon jela.

- Glikozurija: U teškim slučajevima dijabetesa, glukoza se može izliti u mokraću (glikozurija). Ovaj gubitak glukoze urinom može doprinijeti polifagiji jer tijelo pokušava nadoknaditi izgubljeni izvor energije.

Važno je napomenuti da se polidipsija, poliurija i polifagija također mogu pojaviti u drugim medicinskim stanjima, naglašavajući potrebu za ispravnom dijagnozom i liječenjem od strane zdravstvenog radnika.