Zašto je lučenje inzulina smanjeno u vrijeme stresa?
Izlučivanje inzulina je smanjeno u vrijeme stresa zbog aktivacije simpatičkog živčanog sustava i hipotalamo-hipofizno-nadbubrežne (HPA) osovine. Evo kako ti sustavi funkcioniraju:
1. Aktivacija simpatičkog živčanog sustava:
Tijekom stresa aktivira se simpatički živčani sustav, što dovodi do oslobađanja epinefrina (adrenalina) i norepinefrina. Ovi hormoni uzrokuju reakciju "bori se ili bježi", koja odvraća energiju od neesencijalnih procesa, uključujući lučenje inzulina.
2. Aktivacija osi HPA:
Stres također pokreće aktivaciju HPA osi. To uključuje hipotalamus, hipofizu i nadbubrežne žlijezde. Hipotalamus oslobađa kortikotropin-oslobađajući hormon (CRH), koji stimulira hipofizu da proizvodi adrenokortikotropni hormon (ACTH). ACTH tada djeluje na nadbubrežne žlijezde i oslobađa kortizol.
3. Učinci epinefrina, norepinefrina i kortizola:
- Epinefrin i norepinefrin izravno inhibiraju izlučivanje inzulina iz beta stanica u gušterači.
- Kortizol, kojeg oslobađaju nadbubrežne žlijezde, ima nekoliko učinaka koji pridonose smanjenom lučenju inzulina:
- Povećava otpuštanje glukoze iz jetre (glukoneogeneza) i smanjuje unos glukoze u mišićne i masne stanice.
- Antagonizira učinke inzulina, čineći stanice manje osjetljivima na njegovo djelovanje (inzulinska rezistencija).
Sve u svemu, aktivacija simpatičkog živčanog sustava i HPA osi tijekom stresa dovodi do smanjenja izlučivanja inzulina, što je neophodno za očuvanje energije i glukoze za trenutni odgovor na stres. Međutim, kronični stres može poremetiti signalizaciju inzulina i dugoročno pridonijeti razvoju inzulinske rezistencije i dijabetesa tipa 2.
