Zašto se epidemija gripe 1918. godine proširila na nekoliko kontinenata?
Globalna mobilnost: Početkom 20. stoljeća došlo je do značajnog porasta globalne mobilnosti zbog napretka u prijevozu, posebice parobroda. Ljudi su puno putovali zbog trgovine, posla i migracije, što je olakšalo širenje virusa preko granica i oceana.
Prvi svjetski rat: Prvi svjetski rat koji je u tijeku odigrao je ključnu ulogu u olakšavanju širenja virusa. Milijuni vojnika iz različitih zemalja mobilizirani su i prevezeni na različite bojišnice, stvarajući idealne uvjete za brzi prijenos virusa među velikim stanovništvom. Vojnici su živjeli u tijesnim prostorijama, često u nehigijenskim uvjetima, promičući širenje respiratornih infekcija.
Nedostatak imuniteta: Ljudska populacija nije imala prethodni imunitet na soj virusa influence 1918, što ih je činilo vrlo osjetljivima na infekciju. Virus je bio neobično virulentan i zarazan, a procjenjuje se da je oko jedne trećine svjetske populacije bila zaražena tijekom pandemije.
Neadekvatna zdravstvena infrastruktura: Zdravstveni sustavi tog vremena uglavnom nisu bili spremni nositi se s tako teškom pandemijom. S ograničenim medicinskim znanjem, neadekvatnim medicinskim ustanovama i nedostatkom liječnika i medicinskih sestara, mnoge pogođene regije borile su se s pružanjem učinkovite skrbi za ogroman broj pacijenata.
Globalna komunikacija i svijest: Dok je komunikacija bila sporija u usporedbi s modernim vremenima, vijesti i informacije o bolesti proširile su se svijetom putem tiskanih medija, telegrafa i drugih komunikacijskih kanala. Međutim, fragmentirana priroda komunikacije i nedostatak centralizirane koordinacije spriječili su učinkovitu međunarodnu suradnju u kontroli širenja bolesti.
Kombinacija ovih čimbenika stvorila je uvjete za razornu globalnu pandemiju koja se pojavila tijekom epidemije gripe 1918., što je rezultiralo procijenjenim 50 do 100 milijuna smrti diljem svijeta.
