Kako stimulacijski neurotransmiteri utječu na membranski potencijal postsinaptičke membrane?
Vezivanje za receptore: Stimulacijski neurotransmiteri, poput glutamata ili acetilkolina, otpuštaju se u sinaptičku pukotinu nakon dolaska akcijskog potencijala na presinaptički terminal. Ti se neurotransmiteri vežu na specifične receptore na postsinaptičkoj membrani.
Otvaranje ionskog kanala: Vezanje neurotransmitera za njegov receptor uzrokuje konformacijsku promjenu proteina receptora, što dovodi do otvaranja ionskih kanala. Ovi kanali su obično kationski kanali, koji dopuštaju pozitivno nabijenim ionima kao što su natrij ili kalcij da teku u postsinaptički neuron.
Depolarizacija: Dotok pozitivnih iona u postsinaptički neuron dovodi do depolarizacije membranskog potencijala. To znači da unutrašnjost neurona postaje manje negativna u usporedbi s vanjskom.
Ocijenjeni potencijal: Depolarizacija uzrokovana stimulacijskim neurotransmiterima je stupnjevana, što znači da veličina depolarizacije ovisi o količini oslobođenog neurotransmitera i broju aktiviranih receptora.
Ekcitacijski postsinaptički potencijal (EPSP): Depolarizacija postsinaptičke membrane kao odgovor na vezanje stimulacijskih neurotransmitera naziva se ekscitacijski postsinaptički potencijal (EPSP). EPSP dovodi membranski potencijal bliže potencijalu praga, povećavajući vjerojatnost stvaranja akcijskog potencijala.
Važno je napomenuti da se učincima stimulacijskih neurotransmitera suprotstavljaju inhibitorni neurotransmiteri, koji uzrokuju hiperpolarizaciju (smanjenje membranskog potencijala) i smanjuju vjerojatnost pojave akcijskog potencijala. Ravnoteža između ekscitatornih i inhibitornih inputa određuje ukupnu električnu aktivnost neurona.
