Osnovne jedinice mozga leđna moždina i živci koji obrađuju pohranu prenose informacije su?

Osnovne jedinice mozga, leđne moždine i živaca koje obrađuju, pohranjuju i prenose informacije nazivaju se neuroni ili živčane stanice. Neuroni su specijalizirane stanice s jedinstvenom strukturom i funkcijom koja im omogućuje komunikaciju i stvaranje složenih neuronskih mreža. Ljudski živčani sustav sastoji se od milijardi neurona koji rade zajedno kako bi kontrolirali različite tjelesne funkcije, obrađivali senzorne informacije i proizvodili misli, emocije i ponašanja.

Neuroni se sastoje od tri glavne komponente:

1. Tijelo stanice (Soma):Tijelo stanice je središnji dio neurona gdje se nalaze jezgra i druge bitne organele. Služi kao metabolički centar i integrira informacije primljene od drugih neurona.

2. Dendriti:Dendriti su kratki, razgranati nastavci koji izlaze iz tijela stanice. Oni primaju kemijske signale (neurotransmitere) od drugih neurona i provode te signale prema tijelu stanice.

3. Akson:Akson je jedan, dugačak, cilindrični nastavak koji izlazi iz tijela stanice. On prenosi električne signale (akcijske potencijale) od tijela stanice do drugih neurona, mišića ili žlijezda. Akson može imati više grana (kolaterala) za komunikaciju s nekoliko ciljnih stanica istovremeno.

Kada se informacije prenose između neurona, one slijede određeni slijed:

1. Senzorna recepcija:Specijalizirani receptori u senzornim neuronima primaju podražaje iz okoline (npr. svjetlost, zvuk, pritisak) i pretvaraju ih u električne signale.

2. Prijenos signala:električni signali putuju duž dendrita osjetnih neurona prema tijelu stanice.

3. Integracija:U tijelu stanice signali iz više dendrita se integriraju i obrađuju. Ako kombinirani signali dosegnu određeni prag, stvara se akcijski potencijal.

4. Akcijski potencijal:Akcijski potencijal je brz, samopropagirajući električni impuls koji putuje duž aksona dalje od tijela stanice.

5. Sinaptički prijenos:Kada akcijski potencijal dosegne kraj aksona, on pokreće otpuštanje neurotransmitera iz specijaliziranih struktura koje se nazivaju sinaptički terminali.

6. Vezanje neurotransmitera:Neurotransmiteri difundiraju preko sinaptičke pukotine i vežu se na receptore na dendritima susjednih neurona.

7. Postsinaptički odgovor:Vezanje neurotransmitera za receptore na dendritima postsinaptičkih neurona može uzrokovati ekscitaciju (depolarizaciju) ili inhibiciju (hiperpolarizaciju) postsinaptičke stanice, utječući na njezinu brzinu aktiviranja.

Ova elektrokemijska komunikacija između neurona omogućuje obradu golemih količina informacija u mozgu, leđnoj moždini i perifernim živcima. Zamršena mreža koju čine neuroni omogućuje složene funkcije živčanog sustava, uključujući percepciju, kogniciju, kretanje i emocije.