Kako mozak surađuje s dišnim sustavom?
1. Respiratorni centar: U mozgu, točnije u produženoj moždini, nalazi se centar za disanje. Ovaj centar kontrolira ritam i dubinu disanja. Neuroni unutar ovog područja šalju signale dijafragmi i interkostalnim mišićima, uzrokujući njihovo kontrahiranje i opuštanje.
2. Regulacija disanja: Respiratorni centar prima podatke od raznih senzora u tijelu za regulaciju disanja. Ovi senzori prate razine ugljičnog dioksida u krvi (putem kemoreceptora u karotidnim i aortnim tijelima), kao i razine kisika u krvi (putem kemoreceptora u produljenoj moždini).
3. Neuralna kontrola: Mozak šalje signale kroz frenični živac do dijafragme, pokrećući udah (udisanje). Interkostalni živci prenose signale od leđne moždine do interkostalnih mišića između rebara, olakšavajući širenje prsne šupljine tijekom udisaja.
4. Mehanizmi povratne informacije: Respiratorni centar kontinuirano prati učinkovitost disanja i vrši potrebne prilagodbe. Ako se razine ugljičnog dioksida povećaju ili razine kisika smanje, respiratorni centar povećava brzinu i dubinu disanja kako bi kompenzirao. Slično tome, ako poraste razina kisika ili opadne razina ugljičnog dioksida, respiratorni centar može usporiti brzinu disanja.
5. Namjerna kontrola: Iako je disanje uglavnom nevoljan proces, mozak također dopušta određeni stupanj dobrovoljne kontrole nad disanjem. Ovo je važno tijekom aktivnosti poput pjevanja, sviranja puhačkih instrumenata ili zadržavanja daha.
6. Ciklus spavanja i buđenja: Ciklus spavanja i budnosti mozga također utječe na dišni sustav. Tijekom spavanja, brzina disanja općenito se smanjuje, a obrasci disanja mogu se promijeniti, kao što je tijekom sna s brzim pokretima očiju (REM).
Sve u svemu, zamršena komunikacija mozga s dišnim sustavom osigurava da tijelo ima kontinuiranu opskrbu kisikom za stanične procese dok učinkovito uklanja ugljični dioksid, igrajući ključnu ulogu u održavanju života.
