Zašto je simpatički dio autonomnog živčanog sustava poznat kao let ili sustav?
Simpatički dio autonomnog živčanog sustava poznat je kao sustav "bori se ili bježi" jer priprema tijelo za reakcije preživljavanja u stresnim ili opasnim situacijama. Kada se aktivira, simpatički živčani sustav pokreće različite fiziološke promjene koje pomažu pojedincima da se nose s prijetnjama, kao što su:
1. Povećan broj otkucaja srca i krvni tlak:simpatički živčani sustav ubrzava otkucaje srca i povećava krvni tlak, osiguravajući brzu opskrbu mišića i organa kisikom i hranjivim tvarima. Time se tijelo priprema za fizički napor koji je potreban u situacijama opasnim po život.
2. Bronhodilatacija:simpatički živčani sustav uzrokuje širenje dišnih putova (bronhija), što omogućuje povećani unos kisika i dublje disanje. To je bitno za podršku povećanim energetskim zahtjevima tijela tijekom stresnih situacija.
3. Napetost mišića i mobilizacija energije:simpatički odjel aktivira skeletne mišiće i oslobađa pohranjenu energiju iz masnih stanica, pružajući potrebnu snagu i izdržljivost za odgovor na izazove.
4. Inhibicija nebitnih funkcija:Privremeno potiskuje nebitne tjelesne funkcije, poput probave, kako bi se resursi preusmjerili prema trenutnim odgovorima za preživljavanje.
5. Širenje zjenica:simpatički sustav uzrokuje širenje zjenica, dopuštajući da više svjetla uđe u oči, što poboljšava vid u uvjetima slabog osvjetljenja koji se mogu pojaviti tijekom situacije borbe ili bijega.
6. Znojenje:simpatički živčani sustav pokreće znojenje koje hladi tijelo tijekom fizičkog napora i pomaže u regulaciji temperature u stresnim okruženjima.
7. Oslobađanje adrenalina:Aktivacija simpatičkog odjela dovodi do oslobađanja hormona kao što je adrenalin (epinefrin) iz nadbubrežnih žlijezda. Adrenalin dodatno pojačava fiziološke reakcije tijela na stresna stanja.
U biti, simpatički dio autonomnog živčanog sustava priprema pojedince da se suoče s prijetnjom (borba) ili da pobjegnu od nje (bijeg). Mobilizira tjelesne resurse i fizičke sposobnosti za učinkovito reagiranje u izazovnim okolnostima, dajući prioritet trenutnom preživljavanju u odnosu na manje kritične funkcije.
