Što je test brzine provođenja živaca?
Test brzine vodljivosti živaca (NCV) je dijagnostički postupak koji se koristi za procjenu zdravlja i funkcije živaca. Mjeri koliko brzo električni signali putuju duž živaca.
Postupak
Tijekom testa brzine vodljivosti živaca, male elektrode se postavljaju na kožu iznad živca koji se testira. Dodatne elektrode postavljaju se na obližnju kožu, kao i na mišić koji živac kontrolira (ako je to primjenjivo). Elektrode šalju i primaju male, bezbolne električne impulse. Impulsi putuju kroz živac i mjeri se njihova brzina.
Elektrode postavljene na kožu blizu prve elektrode dovoljno su blizu da pokupe električnu aktivnost i izmjere koliko dugo je potrebno impulsu da putuje do njih. To pomaže izračunati koliko brzo električni signal putuje duž živca.
Tumačenje
Brzina provođenja živaca može varirati ovisno o vrsti živca i njegovom položaju u tijelu. Rezultati testa uspoređuju se s normalnim vrijednostima za taj određeni živac, što može pomoći u određivanju funkcionira li živac ispravno ili postoji li oštećenje ili disfunkcija.
Upotrebe i učinkovitost
NCV testovi koriste se za procjenu raznih stanja koja utječu na živce, uključujući:
- Sindrom karpalnog tunela
- Guillain-Barréov sindrom
- Multipla skleroza
- Uklješteni živci
- periferna neuropatija (oštećenje živaca izvan mozga i leđne moždine)
Testovi brzine provođenja živaca općenito su sigurni i dobro se podnose. Međutim, oni mogu biti neugodni za neke ljude i mogu postojati blage nelagode tijekom ili nakon testa. Mogu postojati i potencijalni rizici od uporabe igala ili električnih impulsa.
NCV testovi se često izvode zajedno s drugim dijagnostičkim testovima, kao što je elektromiografija (EMG), kako bi se dobila sveobuhvatnija procjena funkcije živaca i mišića.
