Zašto može doći do spontanog prijeloma kod osoba s hiperparatireozom?

Za hiperparatireoidizam, karakteriziran prekomjernim lučenjem paratireoidnog hormona (PTH), odavno je poznato da potencijalno dovodi do razvoja spontanih prijeloma. Ovaj povećani rizik prijeloma prvenstveno se pripisuje poremećajima u homeostazi kalcija i fosfata uzrokovanim prekomjernom proizvodnjom PTH.

Evo zašto se spontani prijelomi mogu pojaviti kod osoba s hiperparatireoidizmom:

1. Gubitak gustoće kostiju:

- PTH regulira metabolizam kostiju potičući resorpciju kosti (razgradnju starog koštanog tkiva) i inhibirajući stvaranje kosti.

- U hiperparatireoidizmu, prekomjerne razine PTH dovode do neravnoteže u pregradnji kostiju, favorizirajući resorpciju u odnosu na stvaranje. To rezultira neto gubitkom koštane mase i smanjenom gustoćom kostiju, čineći kosti slabijima i osjetljivijima na prijelome.

2. Promijenjena mikroarhitektura kosti:

- PTH utječe na strukturni sastav koštanog tkiva.

- Ometa normalan raspored kolagena i mineralnih komponenti unutar koštanog matriksa, što dovodi do razvoja slabijeg, lomljivijeg koštanog tkiva.

- Promjene u mikroarhitekturi kosti dodatno povećavaju rizik od prijeloma.

3. Povećana lomljivost kostiju:

- Hiperparatireoza uzrokuje neravnotežu u razinama kalcija i fosfata u tijelu.

- Visoke razine PTH potiču povećano izlučivanje fosfata mokraćom, što dovodi do hipofosfatemije (niske razine fosfata).

- Ova kombinacija hiperkalcemije (visoke razine kalcija) i hipofosfatemije dodatno ugrožava mineralizaciju kostiju i slabi koštano tkivo, pridonoseći riziku od prijeloma.

4. Formiranje koštane ciste:

- U nekim slučajevima teškog hiperparatireoidizma, prekomjerni PTH može dovesti do stvaranja koštanih cista ili smeđih tumora.

- To su lokalizirana područja destrukcije kosti i zamjene fibroznim tkivom.

- Formiranje ciste slabi strukturu kosti, čineći je sklonijom patološkim prijelomima.

Važno je napomenuti da neće sve osobe s hiperparatireoidizmom doživjeti spontane prijelome. Međutim, prisutnost ovog stanja značajno povećava rizik, zbog čega su rana dijagnoza i odgovarajuće liječenje ključni za sprječavanje prijeloma i održavanje zdravlja kostiju.